Pregled posta

DVIJE KOŠARICE

Dug i vjetrovit put.
Od Varaždina do Ludbrega cestom prema Koprivnici i Osijeku. S lijeve strane Varaždinsko jezero i Drava, odakle puše severec-kozodorec. S desne strane obronci Topličkog gorja koji polako prelaze u Kalničko gorje. Uredna polja, uredna naselja. Tamo kod Šemovca skrenem na sporedni put, prema Jalžabetu. Tu je osnovna škola, Košarica 1.
Onda ravnica, uznemireni fazani, Topličica i Bednja što žubore jedna uz drugu, kao dvije najbolje prijateljice. Pa Jalžabet.

Zanimljiv susret sa ženom koja svoj teret nosi na glavi. Lako me je dostigla i, bez žmigavca, prestigla. Zatim je stala i rekla:
- Joj, gospon, kaj vam nije teška torba za ramena. Stavite je na glavu, ovak ka sam ja stavila svoju torbu, pak bu vam lakše!
I ode.
Tek što prođoh onu tablu koja označava da je područje Jalžabeta završilo, ugledah lijepu veliku kuću. Izgledala je kao dobro zamišljen hotel, pa svratih da vidim što je. Upravo me tada nazvao Mitar Kavkaz. Ako sam ga dobro razumio, pun je organizacijskih problema oko izbora najljepšeg športaša Hrvatske. Ne znam koga su popularni komadi izabrali. Naime, zaboravio sam upitati Mitra. A zaboravio sam zato, jer me pred velikom kućom dočekala vrlo ljupka, ma što ljupka, vrlo, vrlo ljupka!, medicinska sestrica. Ta velika kuća je Dom za starije osobe.
- O, to je nešto za mene, rekoh ljepotici-sestrici, nakon što joj se predstavih.
- Uđite unutra, reče mekim i obećavajućim glasom.
Koji li sam ja srećković, pomislih, ali kad uđoh tamo me dočeka Košarica 2.
Sad sjedim u Boniju, ugodnom lokalu u Vrbanovcu i pišem. A ne bih pisao da mi nije potreban odmor i kavica. A toga ovdje ima.
Upravo me nazvala Barbara Othman. Čekat će me kilometar-dva ispred Ludbrega.
A sad evo košarica.

KOŠARICA 1
Osnovna škola u Šemovcu izgledala mi je vrlo šik. Mala i uredna. S lijepom i radosnom djecom. Još kad me upraviteljica dočekala s osmijehom, mislio sam da sam u nekom ljubaznom raju.
Nakon što sam upraviteljici objasnio tko sam i što radim, te izrazio želju da me odvede u jedan od razreda, ona me odvede u zbornicu gdje me predstavi ljupkim učiteljicama. I njima sve objasnih, pomalo kuštravo i razbarušeno.
Direktorica me odvede u jedan od dva četvrta razreda. Bio je veliki odmor i djeca me lijepo dočekaše. Baš sam bio u najboljoj spiki s klincima, kad eto ti direktorice i reče da je učiteljica tog razreda zabranila da fotografiram djecu.
Ja sam pristojan dječak i zahvalih učenicima na veselom dočeku, upraviteljici na ljubaznom prijamu, a strogoj učiteljici ne rekoh ništa. Samo sam pomislio: da sam dječak i da idem u ovaj razred, ne bi mi bilo drago da mi je ona učiteljica.
Srećom, upraviteljica je uzela ovu internet adresu, pa se nadam da će još danas vidjeti ovaj tekst.
A ja sam se natovario s učiteljičinom košaricom, mahnuo razočaranoj djeci i opsovao nešto sebi u bradu. Ne sjećam se što, ali nadam se da psovka nije bila ružna.

KOŠARICA 2
Dom za starije osobe zvuči prilično neodređeno. Zato uđoh za ljupkom sestrom. Kad tamo, se desne strane, dnevni boravak u kojem sjede stariji ljudi i gledaju TV program.
- Dobar dan, milena generacijo!, pozdravih ih.
Nitko mi ne odgovori pozdravom. Ljudi sjede i bulje u TV program, a u očima im vidim da su u nekom svom posebnom svijetu, u nekim drugim prostorijama. Valjda u onim gdje su živjeli prije nego što su ih smjestili ovamo. Valjda u kućama i stanovima, među veselimunucima i praunucima.
Stvarno, ljudi, odavno ne vidjeh na jednom mjestu toliko odsutnih pogleda. Baš mi je zastala knedla s velikim kokosovim orahom u grlu.
Gledam ljupku ljepoticu-sestricu, a onda se ispred nje progura jedna stroga veeeliiikaaa teta.
- Gospodine, ovdje vam nije mjesto, reče.
- Kako nije, kad mi je ovdje generacija, našalih se.
A onda mi ona objasni da mi ne može dopustiti slikanje stanara, jer je ovo privatni Dom, a fotografiranje mi može dopustiti samo vlasnica. A vlasnice, pogodile ste, nije bilo.
Nje je bilo puno više nego mene, premda i mene ima poprilično. Osim toga, moji si brkovi njegovaniji. Zato se pokupih i odoh žurnim korakom. Naravno, s novom košaricom.
Iza mene osta začuđena ljepotica-sestrica i moja šutljiva milena generacija.

Post je objavljen 08.06.2005. u 13:00 sati.