GLAS SRECE
----------
Nakon sto je Bankei umro, neki sljepac sto zivljase u
blizini uciteljeva hrama, rece svome prijatelju:
- Otkako sam sljep, ne mogu promatrati ljudska lica pa
im narav zato moram prosudjivati prema zvuku i boji
njihova glasa. Najcesce se dogadja da, kad zacujem da se netko raduje necijoj sreci ili uspjehu, obicno pritom uhvatim i neki prikriveni ton zavisti. Kad pak
netko izrazava drugome svoje zaljenje ili sucut zbog
njegove nesrece, cujem u tim rijecima i nesto uzitka i
zadovoljstva, kao da je onome tko sazaljeva zapravo drago sto u njegovu vlastitu svijetu jos uvijek postoji
nesto po cemu bi mogao biti na dobitku.
- Bankeijev glas, medjutim, od prvoga puta kad sam ga
cuo, u svakoj je prigodi bio iskren. Kad bi iskazivao srecu i zadovoljstvo, nikad nebih zacuo nista osim zadovoljstva; kad bi pak izrazavao bol i tugu, bol je bila jedino sto bih osijetio u njegovu glasu.
/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/
Post je objavljen 08.06.2005. u 07:04 sati.