Nikad nije shvaćao svu tu strku oko vjere,svo to navijanje budilice
da bi se stiglo na nedeljnu misu,tu neobičnu svečanu odjeću u čast nečijeg rođenje,pričesti,vjenčanja pa i smrti.
Bio je racionalan,vjerovao je u ono što vidi.
A vidio je samo bacanje novca nekoj velikoj staroj ustanovi,navodno u dobrotvorne svrhe i gubljenje vremena.
Često je prolazio pokraj crkve.Pa kako i nebi,bila je na starome putu onom,prema prvoj školi,kako ju je volio nazivati.
Smatrao je priglupim,zastarjelim slijepo vjerovati u nešto nadprirodno.
Uz to bio je i načitan.Čitao je o tome kako svećenici znaju ponekad iskorištavati ljude,o vjerskim,bolje rečeno zvjerskim ratovima,ali
čitao je i o onome prvome,utemeljitelju vjere koja je vladal već puno stoljeća u njegovu kraju.
Bio je to navodno dobri kralj,kojemu kraljica rodi prelijepu kčerku.
Vodio je svoj narod putem poštenja i pravde.širio je mir i blagostanje.
Unatoć tome kažu tajnoviti izvori,neki ga drugi ubiše,te on umire na gori.Kažu i da se njegova krvna linija širili i opstala do današnjeg dana jer kčerka mu je izbjegla smrt bježeči u Francusku.
Znao je naravno i kako su tri stoljeća kasnije rimski car i njegovi savjtenici osmislili i proveli plan o osnutku nove hibridne vjere.
Volio je pričati tu priču,možda samo legendu,ali njemu sasvim dovoljnu i logičnu.
Ipak nije imao loše mišljenje o svemu tome.
Divio se on toj staroj građevini,okruženoj zelenilom,a unutar onaj lijepi miris i najvažniej tišina.
Nekoliko je puta ćak i zakoračio unutar nje,ali brzo bi pobjegao bojeći se da če netko shvatit da je on uljez.Iz obitelji mu ionako nitko nije bio vjernik,kasnije je shvatio da je možda baš to razlog tolike nesloge i mržnje.
A postojalo je sve gore.Toliko da to nije mogao više trpjeti.Bio je spreman podići bijelu zastavu,završiti sve.
I zaista,tada je odlučio.
Hodao je brežuljkom,jednim od mnogih u gradu.Bilo je toplo,sparno vrijeme,onakvo kako je on mrzio.
Poljubio si je vršak ruke,kao uvijek,za sreću i pogledao dolje
niz zelenu padinu.
Nije bilo sasvim visoko,ali sasvim dovoljno da zaustavi krvotok u venama.Pogledao je u daljini i spazio obris crkve.
Nečeg se sjetio,te se u sebi zaderao:
"Pokaži se sada,daj mi znak?"
Ništa se nije dešavalo.Grmlje nije planulo,nebo nije postalo crveno,
nije bilo glasa sa neba,čak se ni more nije zakovitlalo.
Samo je tihi povjetarac prošao kroz njegovu kožu.
Ali sada je znao.Shvatio je.
Post je objavljen 08.06.2005. u 06:01 sati.