nisam praznovjerna (uglavnom) ,no neznam kako da drukcije docaram
katastrofu od danasnjeg dana tako da...
prvo sam pokisla do zniranaca mojih prekrasnih zelenih starki....
...onda sam se skoro poskliznula silazeci niz stepenice u pothodniku...
...i kada sam se napokon dovukla stepenicama do svoga stana,moj dragi pas koji je totalna
mrcina skocio je na mene, onako jadnu i mokru, i nabio me na kvaku od ulaznih vrata...
i eto,sada imam masnicu na ledima velicine jedne dusice u predivnoj ljubicastoj nijansi...
...i da tu ne bi bio kraj,posto su moji dragi roditelji danas prilicno dobro ulastili parkete,
dok sam odlazila u sobu raspala sam se koliko sam duga i siroka i brijem da sam slomila rebro-dva...,
ili sam ih barem posteno nagnjecila....i posto mi se pocela stvarati jos jedna masnica planirala sam ju
sprijeciti kockicom leda no kako sam prilicno sposobna i spretna,uspjela sam odkrhnuti komad leda
koji mi je odletio u lijevo oko...
ostatak podneva je za cudo prosao prilicno mirno i taman kad sam se ponadala da bi bio kraj katastrofama za danas,izvela sam psa u setnju...i vratila se doma sa istegnucem desne ruke
znam da vjerovatno zvucim kao neki teski hipohonder...ali ne mogu si pomoci....inace nisam bas
pekmezasta osoba,ali ovo mi je precise za jedan dan...
jedina pozitivna strana u svemu tome je ta da imam ispriku za sutra da ne vjezbam tzk :o)
no uglavnom,dok sam prolazila kroz "smece" koje cuvam u kutijama po cijeloj sobi,
pronasla sam svoju staru biljeznicu punu mojih pjesama...
i shvatila sam da imam prilicno depresivna razmisljanja..ali prejebene su....
mislim,nije da se hvalim...barem su meni prejebene...i sve su nastale u onoj fazi kada se pocinjem trijeznit ili dolazit k sebi nakon konzumacije bilo kakvih opijata...
tada me puca najveca depra...ali i najveca kreativnost...
ako ikad skupim dovoljno hrabrosti...mozda i objavim neku...
Post je objavljen 07.06.2005. u 21:17 sati.