evo mene napokon. uzimam pauzu od svega pa i od života. zadnjih dana nisam imala vremena ama baš za ništa.
prošla sam prvi kolokvij u životu. ekonomiju. sretna sam i to mi daje snage za dalje. tj. kuraja, ako me razumijete.
imala sam pretrpan vikend, ne s nekim bitnim stvarima, ali opet. ma šta ja pričam, meni je bilo bitno.
posjet igorovoj rodbini i feštica neka njegova, njegovog tate točnije. poslovno privatna ležerna feštica neka. sve u svemu lijepo. bilo mi je ugodno. dobro provedeno vrijeme.
maloprije sam došla s vikenda. opet u lovran! joj, htjela sam ostat doma. bilo mi je lijepo, ali nedovoljno vremena da obavim sve što sam htjela. sad živim od vikenda do vikenda. volim biti doma. s prijateljima (od kojih ovaj vikend nisam skoro nikog stigla vidjet, pa ni prvu susjedu), roditeljima (koliko stignem) i najvažnije s dečkom.
da bi sve bilo gore, nešto sam sad prčkala po televiziji i izmješala kanale. rtl na devetki, drugi program na šestici, kanalRi na četvorci, a sve ostalo sam pogubila. sad bi dala sve da ovdje imam nekog tko se malo više razumije u to. igora na primjer, hehe!
a ništa, sretna sam... evo, vjerojatno sam se urekla sada... ;)))
na rem se ne ide. nemate pojma koliko žalim za tim, ali šta ću. kao prvo na sredini tjedna je, a faks je stisnuo pa nikako ne mogu uzet dan dva pauze, a i igor radi pa ništa. a i trebalo bi mi dosta love, ali s ovomjesečnim telefonskim računom od preko 600 kn... joj, ovo me nanovo zaboljelo!
ništa, pozdrav, nadam se da više neće biti pauze kao ova
Post je objavljen 16.01.2005. u 20:43 sati.