Marketing
HAIBUN
Borivoj Bukva
--------------
STO JE HAIBUN?
--------------
Haibun je u pravilu kombinacija odlomaka pripovjedne ili esejisticke proze stopljene s haiku, koji se pojavljuju tamo gdje ce imati najbolji ucinak. Uspjeh haibuna ovisi prvenstveno o postizanju ispravne ravnoteze izmedju proze i stiha.
Oblikovan je tako da postigne knjizevni ucinak i moze sadrzati skriveni program. Autenticnost je zahtjev za haibun, ali vjerodostojnost nije. Cesto je visoko nagovjestavan i prozet navodima. Razmatra svjetovna razmisljanja, kao i visoke misli.
Pod motom, razlicitost u jednakosti, sadrzan u razlicitosti, vrijednosti su od presudnog znacaja na koje valja misliti. Ukljucuje odradjen stupanj emocionalne napetosti. Proza i stihovi suprostavljaju se vremenu ali ne u prostoru; uglavnom je pisano u prezentu. Osobnost je pisca haibuna ocita i ne izbjegava se uporaba prvog lica.
U Rijeci, 10.04.2001.g. B.B.
Primjeri haibuna (uz teozofsku misao)
-------------------------------------
ZRTVA I RADOST /haibun/
-----------------------
Svjest koja je Logos, i sva moguca otkrovljenja, prisutna su u svakoj jedinici mikro i makro kozmosa. Prozimanje djelica i cjeline, najveca je tajna kod svjesti, da je cjelina sadrzana u djelicu. Svjest je najvisi izraz Logosa, Jednog Bitka, koji je istovremeno snaga i materija, oblik i zivot. Djelatnost koja je sadrzana u zrtvi a ujedno i radost: zrtva je u tome sto trpi ogranicenje, a radost u davanju.
Jedino odricanjem od svega materijalnog, dusa se moze uzdici do neslucenih visina. U najvecoj bijedi i neimastini, u sirotinjskom okruzenju, daleko od raskosi, sjaja i bogatstva.
Ratnik na putu.
U opasnosti uvijek -
sam na stazi znanja.
Poput zrake svjetlosti, koja sazimajuci se i skupljajuci u ziznu tacku, zaristu zbivanja, pojavljuje se i sadrzana je vatra duse. Da je jedno s plamenom, taj svjesni osjet duse, koja nema nikakvu dobit osim toga da rasvetljava tamu materijalnog, sadrzana je zrtva i radost.
U svjetlistu
najunutarnjijeg ja -
prebivam sada.
Razvitak svjesti u ljudima odvija se kroz davanje, a osnovni uvjet rasta ljudi je suradnja, odricanje i samopozrtvovanje. Sudjelovanje u toj zrtvi i toj radosti, znaci postizanje bozanstvenosti.
Ciniti mogu
samo jaki, duhom uz
pravicnost.
Logos se vjecno zrtvuje na krizu zivota i materije, a covjek mu moze postati slicnim samo time, ako cini isto.
Poljubi stope
onoga koji hoda putem
date vjecnosti.
Napretkom stupanj po stupanj, jedino uz pozrtvovanje, kad ono postane eonima urodjeno, tek onda znamo da je Zrtva Radost, prava, jedina, i zeljena Radost.
U Rijeci, 10.04.2001.g. B.B.
HARFA S DUSOM /haibun/
----------------------
Svakim razmisljanjem, pomakom ruke i napisanog, sve dalje i dalje od svijesti koju sadrzimo, bez prekida, mi postajemo jedan potpuniji odraz mudrosti, snage i ljepote.
Tko je sposoban sanjati o kamenu, stijeni, osjecati se jednim stablom, cvijetom, veseliti se s leptirom, pticom, maziti ovcu ili janje, trcati za psom, igrati se s mackom, razumjeti ceznju i veselje zivotinje, taj je pjesnik, vidovnjak, cija snaga imaginacije sluti Bozanski Zanos, radi kojeg su sva ta bica stvorena.
Harfa s dusom
zadrhti kad lahor
preko prijedje.
Ne samo jednu lijepu fantaziju, ugledat cemo najljepsu istinu cudesne harmonije prirode. Potreba za nadilazenjem ljudske granice i poprimiti svojstvo jednog Andjela, jednog Adepta, i konacno osjetiti ceznju i bit jednog Logosa, Boga.
Harfa s dusom
zadrhti kad lahor
preko prijedje.
U Rijeci, 28.02.2001.g. B.B.
SVEMIR U SACI /haibun/
----------------------
Na putu duhovnosti i prosvjetljenja, onih koji su ugledali nebesku viziju, koji su doznali sto Logos cini i sto on u biti jeste, kazali su: "Niti jedan drugi put nije moguc".
Kap vode
i svemir u saci.
Pogled u nebo.
To je put vrhunskog napora, odricanja, put truda i bola. Uz najvece odusevljenje koje nam daruje nove nade i snove, na putu kojeg danonocno provodimo, prepuni blazenstva koje nam pristize od postignutog znanja i mudrosti.
U jednoj knjizi o duhovnim zakonima zapisano je: "Tko stupi na Put, polaze svoje srce na kriz; kada kriz i srce postanu jedno, tada je cilj postignut."
Cilj puta je prosvetljenje. Prozvani Logosom, idemo putem kuda nas On zove, to znaci otkriti ono sto jos nikada nije bilo otkriveno.
Kap vode
i svemir u saci.
Pogled u nebo.
U Rijeci, 15.03.2001.g. B.B.
-------------------------------
Borivoj Bukva
----------------
DA SAM GUSJENICA /haibun/
---------------------------
Mentalni svijet prikazan u haiku pjesmi:
Na kori bazge
u zamahu sjekire
gusjenica.
Sacinjen je od neprecizne fragmentarne,gotovo opsesivne
realnosti sjecanja. Kad sam zivio u Karlovcu i provodio
vikende na Kordunu,osjecao sam potrebu raditi s'kordun-
skom prirodom. No kad sam se s njom suocio licem u li-
ce gutala bi mi tijelo i dusu.
Danas, iz Rijeke gdje zivim, sa ove vremenske distance,
slike iz krajolika jos su uvijek snazne, ali su s'vre-
nom pocele blijediti.
U mom minimalistickom izrazaju,pisuci haiku,jedini tra-
govi blijedog sjecanja samo su nekoliko bljeskova slika i zvuka, koji se odnose na materijalnost ovog naseg
svijeta i zivljenja.
Grubo izrazena kao djelo covjeka u sjekiri, suptilniji
vid u biljci-bazgi, i visi u stupnju razvoja zivotinje-
gusjenica, i najzad Covjek, "Covjek-Bog", u odnosu na
predmet, biljku i zivotinju, koja me vodi u srz stvari.
Vec negdje zapisano:
"Bog dozvoljava nevolje kako bi nas blagoslovio,
Njegova ruka nikada ne ranjava da bismo trpjeli.
On voli lozu koju podkresuje,
Da na ovom svijetu,nosi vise roda."
Odakle sjekira, bazga, gusjenica..!?, ne slijedi li
princip ponavljanja /repeticije/ i obrata /inverzije/
u odnosu na nas, slicno sto se nama desava !?
"Bog nije trgovac. On daje a ne prodaje.
Sto ce njemu vasi novci: "Svijet je moj,
govori on, i sve sto je u njemu, moje je."
/psalm 50.12./
Na Kordun vise ne odlazim, vikendicu, djedovinu, dob-
rim dijelom sam zaboravio i napustio, mnogo sire gle-
dam, "univerzalnije, kozmopolitskije", odbacio sam sve
materijalno, i posvetio se vise duhovnosti....
"Evo, umjesto mira, zadesila me gorcina na gorcinu,
ali ti, si ljubio moju dusu, izvukavsi se iz jame
unistenja, jer si bacio sve moje grijehe iza svo-
jih ledja."
/ Izaija 38.17 /
/Molitva kralja Ezekije kad je bio bolestan i uslisan./
Ideju da bi citalac trebao dozivjeti nesto od onog kreativnog zanosa, nastanjujuci na trenutak mentalni
svijet u kojem se nikada ranije nije osmjelio zakora-
citi. Bez uplitanja sa strane, ponovljenih izmjena i
neprekidnog transfera smatram "cistom" stvarnoscu, iz-
vorom snage i posebnosti, napisan haiku:
Na kori bazge
u zamahu sjekire
gusjenica.
U Rijeci, 27.06.1999.g. B.B.
-----------------------------
Borivoj Bukva
--------------
LEPTIROV UZLET /haibun/
-----------------------
Godine 1997. pojavio sam se na EX-TEMPORU ,medjunarod-
nom natjecaju slikara u organizaciji Zajednice Talijana
u Vodnjanu , kao sudionik izlozbe slika . Izmedju osta-
log posjetio sam crkvu sv.Blaza , u kracem razgledava-
nju unutrasnjosti crkve , u jednom trenutku iza oltara
pojavila se dva leptira . Kruzili su oko oltara i onda
nestali . Odusevljen vidjenim , spjevao sam haiku :
Da ne vide oci
igraju se leptiri ,
tu iza oltara .
Dvije godine kasnije , u Subotu 11.rujna 1999. , kao su
dionik XII po redu EX-TEMPORA , nakon nacrtane i preda-
ne slike posjetio sam po drugi put crkvu sv.Blaza . Na
samom ulasku u crkvu bio sam zatecen vidjenim , dvades-
etak djevojcica deset do petnaest godina do oltara u pr
vim redovima klupa , bez nadzora i prisutnosti starije
osobe samostalno i spontano , uz pratnju dvije djevoj-
cice na klaviru pjevale su duhovne pjesme . Zadrzao sam
se u crkvi pola sata razgledavajuci eksponate . U krac-
em razgovoru sa Zupnikom crkve sv.Blaza msr.Marijanom
Jelincicem , kupio sam suvenir i izmedju ostalog izpri-
cao pricu o mom susretu sa leptirima ,i odrecitirao ha-
ku :
Da ne vide oci
igraju se leptiri ,
tu iza oltara .
sto je svecenik uz odobravanje prihvatio . Pozvao me u
obilazak mumija i eksponata , kako novca nisam imao od-
godio sam za drugu priliku . Na samom izlazu iz crkve
zastao sam . Djecji zbor djevojcica , jedna pa druga di
zale se pa sjedale , onda sve ustale , okrenule prema
meni i odpjevale mi na rastanku " Aleluja " . Blago sam
se naklonio sa rukom na srcu , i zahvalio na ukazanoj
gesti .
Bili su to nezaboravni trenuci i srce ispunjeno radoscu
Napustio sam ozarena lica i srca crkvu sv.Blaza. Nika-
kva nagrada ni priznanje sa izlozbe slika , nisu mogle
nadomjestiti to zadovoljstvo .
Ono sto oko nije vidjelo , ni uho culo , i
sto nije doslo u srce covjeka , to je Bog
spremio onima koji ga ljube .
l.Koricanima 2.9.
Prisjetio sam se sv.Eufemije , zastitnice i cuvateljice
grada Rovinja , u neposrednoj blizini Vodnjana . Prisje
tio sam se svog Vodica-Andjela cuvara, nije li slucajno
i on umjesan u sve ovo ? Bozansko , prisutno u svakom
bicu , imalo je odraza i u mojim leptirima , napisano u
haiku pjesmi :
Da ne vide oci
igraju se leptiri ,
tu iza oltara .
" Ima trenutaka u zivotu koji vise vrijede od svih osta
lih zajedno " ! - vec negdje zapisano .
U Rijeci, 16.12.1999.g. B.B.
--------------------------------
Borivoj Bukva
---------------
DIONIZIJEV OSMIJEH UZ IGRU /haibun/
------------------------------------
Pokloni mi osmijeh, i nista vise od toga ne zelim. Ne kosta nista, uljepsava zivot i djeluje cudesno, svakom dostupan - osmijeh. Ako ste strasno ozbiljni, ili se osjecate utuceno i jadno, sve " ladje su vam potonule ", pocnite se smijati svojim problemima, razvijte smisao za humor.
Put do kuce i
zabava bez granica.
Pozdravljam prolaznike!
Narodna poslovica kaze da veselom i Bog pomaze, ili " smijeh daje dobru krv ". Radost i dusevno blagostanje vremenom mogu biti dosegnuti dobrim dijelom zahvaljujuci smijehu. Humor se stalno razvija, ne ogranicavajte sebe unoseci stereotip zivljenja, - "pazi sto radis "!?
Sveti teret.
Sveci i gresnici
nose zlato.
Sve se desava u zivotu kroz dopadljivost i dopustenje, sila tu ne pomaze. Humor i osmijeh bljesnu poput iskre u sjecanju, zadrzavajuci iskustvo veselja, zadovoljstva, pa i srece. Smijeh je zdrav i relaksirajuci, a duhoviti ljudi magnetske su privlacnosti.
Tastatura
i ekran interneta.
Prsti na misu.
Francis Marash navodi: Koliko li ljudi proljeva suze, a da ih ne muci nikakva bolest, koliko li ih opet ima, koji se smiju i raduju, dok ih biju sva moguca zla i nevolje.
Divlje noci i
Rijecki zigolo.
Tijesan ormar !
Kad spominje eliksir mladosti " Kamen mudraca ", Mirce Eliade obraca se na " Gloria mundi " objavljeno 1526. gdje je zapisano: " Kamen je blizak svim ljudima, mladima i starima, nalazi se po svuda, u svim stvarima od Boga stvorenim, pa ipak, svi ga preziru. Bogati i siromasni svaki dan su s njime u dodiru. Sluzincad ga baca na ulicu. Djeca se igraju njime. "
U Evandelju pise: " No, unatoc tome, nitko ga ne cijeni, premda je za duse covjecje, najdivnija i najdragocjenija stvar na zemlji, i premda ima moc da rusi Kraljeve i Princeve. " To je: " Mladost ", dijete kao uzor. U dragosti igre i smijehu djece, trebamo se ogledati i prepustiti stvarima, koje ih nose sa sobom.
Ja nosim gace.
Bog je tako velik
i bez gaca.
Jedno od ucenja misterija proslosti kaze, da je " igra " dijelo svemira. Hinduisticka religija uci da je citavo stvaranje " ples Sive ", a isto ucenje je bilo sireno i u Eleuzinskim misterijima. Jedno od iskustava posvecenika u te misterije bilo je da se osjeti sto se nalazi u " svetoj kosari " : to su bile " igracke Dionizija ", Bozanskog djeteta. Predaja kaze da je to bila kocka, zvrk, lopta i ogledalo.
Kocka - podloga za rast kemijskih elemenata i kristala
Zvrk - kopija najfinijeg atoma
Lopta - zemlja,
Ogledalo - " VII " razina, na kojima se odrazava ono, sto Logos stvara na svojoj razini.
To su " igracke " Logosa, Bozanskog djeteta. Posvecenici u Eleuzinskim misterijima su bili poducavani da osjete duboku radost, proucavajuci prirodne procese:
Kad muskarac
voli zenu, desi se :
Ja sam trudna !
Kad je Bogu dosadilo da se igra, razbaca igracke, i preda svijet zeni, dalje da ga ureduje - kaze predaja :
Bog stvori zenu.
Kroz zenu dode smrt
i LJEPOTA !
Ovaj planet i ovaj svijet, ovaj prostor i ovo vrijeme u kojem obitavamo, ocit su dokaz da Bog ima smisla za humor.
U Rijeci, 14.03.2001.g. B.B.
------------------------------
Borivoj Bukva
-------------
DIONIZIJEVA SVETKOVINA (haibun)
-------------------------------
Imao sam srecu i pruzilo mi se zadovoljstvo da poput orijasa Dragonje i njegovog sina Velog Joze, u cast Dionizija, u njihovom drustvu ove godine, proslavim Dionizijeve svetkovine.
Motovun i
vinogradi. Veli Joze
za volanom djipa.
Uz vino "poklon bogova", koje inspirira, lijeci, osvjezuje i daje snagu, jos u vinogradu beruci grozdje, popila se po koja casa novog vina. Tako nastavismo do kasno u noc, obilazeci usputne restorane na putu prema Rijeci.
Znoj sa cela
i grozdje kroz prste.
Case vina.
Uz Zeusovog sina Dionizija, boga opojnosti, vinove loze i uzivanja, prijatelja muza, uz muze, nase drage saputnice, osjetili smo sva ovozemaljska blazenstva.
U pijanstvu i nesputanoj ljubavi, uz smijeh, radost, veselje i pjesmu, uz novo vino, cuvano u vjecnoj bacvi za svaki ispijen vrc, svatko od nas ispjevao je pjesmu svom srcu.
Dionizije u
casi vina, golica
grlo junacko.
A onda je uslijedilo jutro! Imao sam osjecaj da glava poput grozdja u presi, melje li melje, koliko je tutnjalo od alkohola i dobro ne prespavane noci. Jedva sam se ustao i stigao do auta, koji je vozio u iste vinograde.
Novo vino i
vjecna bacva, cuvano
u Groznjanu.
U vinogradu sa vise zaravni iz magle koja se gubila, obasjan Suncem tog jutra, ukazao se Motovun. Bio sam sretan i presretan! Prisjetih se, ni malo slucajno da smo zmajevi sinovi, i poput najboljih junaka, Dragonje, i sina mu Velog Joze, uz Dionizija pili novo vino prethodne noci.
Uz osjecaj bola i tuposti od alkohola, ostatak drustva malo je pricao. Svi omamljeni tog jutra, sporo i nevoljno se kretali. Ja sam ih promatrao, s osmjehom na licu i iskrom koja je tinjala u srcu.
Rijesio sam zagonetku prethodne noci, - makar i u snu, sto i jest pravo mjesto za to! Bio sam u drustvu bogova, uz novo vino i vjecnu bacvu, nakresan ko letva!
U naredna dva dana po privatnim vinogradima podno Groznjana brali smo grozdje, u muci znoja svog, uz vino i pjesmu od rana jutra do kasno u noc.
Umiven rosom
uz izlazece Sunce,
ja berem grozdje.
U Rijeci, 29.09.2001. B.B.
----------------------------
Borivoj Bukva
-------------
PAS I ZEC /haibun/
--------------------
Rana i redovita jutarnja setnja Alenke i njenog psa
nije mogla izostati ni tog jutra.
Svojim dobrocudnim ocima, polarni pas - samojed, izazivao je paznju prolaznika. Put do posla ili jogging u neradne dane, vodio me je upravo tom ulicom. Na moje
zadirkivanje, pas bi dobrocudno reagirao i nije obracao
paznju. Stekao sam utisak kao da se pita: "Sto hoce ova
budala od mene?"
Jedne nedjelje rano izjutra dok sam joggirao, zastao
sam ispred psa da se odmorim. U zauzetom polucucecem
stavu sa rukama na koljenima, vise nesvjesno, ucinio
sam tri skoka prema psu. Pas je iznenada ustukno, po-
vukao se naglo unatrag, gotovo istrgao s lancem iz ru-
ku Alenke, zastao i pogledao me, potom zalajao: Av, av,
av...
Zabezeknuta Alenka mojim skakutanjem i reakcijom psa,
nasmijala se i dobacila mi: "Mozda misli da si zec!?"
Na to sam hitro reagirao: - Bravo Alenka, ovog trenutka
nastao je haiku!
Izgovorio sam na glas:
Pas koji je
mislio da sam zec
- veselo zalaje.
Nasmijao sam se i produzio dalje trceci...
U Rijeci, 26.10.2001. B.B.
------------------------------
Borivoj Bukva
---------------
RATNICI SVJETLOSTI / haibun /
-------------------------------
Otac Marko, nije medju zivima, veljace 1945. imao je dvadeset cetiri godine, bio je Titov vojnik, partizan, i prosao je sve strahote toga rata. Iz njegovih prica mogao sam razaznati da ga oruzje nije privlacilo, niti ga je volio i bio je pozadinac cijelo vrijeme rata.
Pedeset godina kasnije, ponovo rat na ovim nasim prostorima. Majka Zorica pred samu smrt, 1993. moli da sa spomenika skinemo petokraku zvijezdu, da ne bi spomenik porusili!? Pitao sam se tada: " Koga je vraga moj otac nosio pusku i za koga se on borio? Da li je imao drugog izbora i da li je uopce postojao drugi izbor!? "
U HAIKU INFORMATORU Zorana Doderovica, ovog ljeta 2001. citam u prilogu: " GRADINA ", u novom broju niskog casopisa za knjizevnost objavljen je tekst " O borbenom moralu i mistici " /str.47-58/. Dragan J.Ristic preveo je sa njemackog jezika razgovor Hans-Jirgen Hajnrihsa sa Peterom Sloterdijkom.
" Sto da mislimo o covjeku, dvadesetdvogodisnjem pilotu, koji je prije svoje pogibije, veljace 1945. ostavio za sobom haiku:
Kad bismo pali
kao proljetni cvjetovi tresnje
cisti i blistavi!
Bombe sa posadom nazvane su, eto, tresnjini cvjetovi, a piloti su bili vaspitavani da budu zahvalni sto su bas oni izabrani za te samoubilacke akcije. Da li da takvom jednom mladom covjeku mozda posvetimo nekrolog jednom izrekom Hane Arent u duhu Nicea: " Nitko nema prava da se pokorava!? "
Iz novina, sa radija i televizije, stizu vjesti o: covjeku bombi - samoubilacki napad u sredistu Jeruzalema, automobilu bombi, jos jedna u nizu samoubilackih akcija - za koga i zasto!?
Talibani ruse Budine kipove u Avganistanu, sukobi protestanata i katolika u Belfastu, Dzihad ne posustaje, eksplozija aviona nad Atlantikom, zarobljeni taoci, prepadi, ubojstva, teror, mafija, droga, prodaja oruzja, nemiri, - za koga i zasto!?
Dimitar Anakiev salje mi poruku i napisan haiku putem interneta:
Pod palim nebom
izrodi haosa postaju
gostoljubivo more.
A u zagrebackom casopisu Novog doba SVJETLOST ovog ljeta 2001. citam: "...kako su prolazile vjesti i kilometri puta, u zraku se mogao osjetiti i miris rata. Jer Makedonija je u susjedstvu i u svim vjestima, a medju raslinjem uz cestu nekadasnje Krajine jos demoni slave u razrusenim i spaljenim kucama ..."
Na Kordunu, demoni rata kucu su mi ubili, mene srecom nisu. Imao sam tu srecu da me nitko nije zvao pod oruzje, niti sam ga morao nositi kao cetrdesettrogodisnjak, za razliku dvadesetdvogodisnjeg haiku prijatelja iz Japana, koji na zalost nije imao drugog izbora.
Kad bismo pali
kao proljetni cvjetovi tresnje
cisti i blistavi.
Nisam siguran, ali volio bih da nagovjestavam poput Paula Coelha drugaciji tip licnosti, koji utemeljuje novu civilizaciju - " RATNIKA SVJETLOSTI ".
Ratnik na putu.
U opasnosti uvijek -
sam na stazi znanja.
" Jer Ratnik ne zeli prezivjeti svoj zivot igrajuci uloogu koju su mu drugi nametnuli. Ratnik zna da su, u svim jezicima, najvaznije male rijeci: DA, LJUBAV, BOG ! To su rijeci, koje je lako izustiti, a svojom ce snagom ispuniti nepregledna pusta prostranstva. Ratnik jest slobodan. Kad nesto doista zelis, cijeli ce se Svemir uprijeti da to i dobijes. Svemir se ne upusta u prosudbe - tek djeluje u korist onga sto zelimo " - citati su Paula Coelha.
AKO ZELIS RAT - IMAT CES RAT!
AKO ZELIS MIR - IMAT CES MIR!
Oslobodih dusu.
U znanje zaljubljen
sebe nadjoh.
" Ratnik zna da se sjaj najudaljenije zvjezde Svemira ogleda u ljudima i stvarima, sto ga okruzuju. Pravedna borba nema nista zajednickog s bijesom i razdorom.
Nebo ce pomagati Ratnicima Svjetlosti, a odmagati onima, koji robuju predrasudama. Ako se hranis ljubavlju, ceka te sreca; ako se hranis mrznjom, sustici ce te nesreca. Tko previdi probleme, ostavit ce iz nemira vrata otvorena, i kroz njih ce se usuljati nedace.
Stoga pravda ne postoji, postoji samo sloboda, koja je iznad istine, ljepote i dobrote. Sloboda Ratnika Svjetlosti je ljubav, a ratnikovo je prihvatiti izazov. On zna da Bog ne previdja nijedan krivi potez onih koje ljubi, i da ne dopusta svojim sticenicima hiniti neupucenost u pravila igre. Covjeka koji njeguje svoja prijateljstva, nikada ne savladavaju zivotne oluje; on ima snage da prevlada teskoce i nastavi dalje ". - citati su Paula Coelha.
Poljubi stope
onoga koji hoda putem
date vjecnosti.
Precesto zaboravljamo na tri kljucna koncepta u Budizmu : da je SVE NEPOSTOJANO, sve aktivnosti su nepostojane, sve se mijenja. Da SVE DHARME /POJAVE/ NE POSEDUJU STVARNU SUSTINU I SEBSTVO. Pojave nemaju neovisnu, vanjsku, stvarnu sustinu i bit. I ono sto se naziva MIROM / NIRVANA /, iskustvo praznine, bezsebstvenost praznine. Tako je sve nepostojano, bezsebstveno, iskusiti bezsebstvenost i prazninu, iskusiti mir /nirvane/ znaci Buddha prirodu, prosvetljenje.
U odsutnosti volje
praznina.
Pjesma je napisana.
Kao i ovaj tekst nadolazecih RATNIKA SVJETLOSTI.
U Rijeci 05.09.2001.g. B.B.
/ Napomena: Tekst je odaslan u 9 sati po nasem vremenu, u casopis " Svjetlost ". U 9,15 po americkom, istog dana sruseni oblakoderi trgovackog centra u New Yorku. Tekst je napisan mjesec dana ranije, kao sto se navodi 05.09. Vec tada imao sam osjecaj da ce se nesto neprijatno dogoditi. /
-------------------------
Borivoj Bukva
-------------
S K O K R I B I C E /haibun/
-----------------------------
Dozivljaj prirode i stapanje sa dozivljenim i vidjenim,
dozivio sam ovo ljeto, kupajuci se pri bonaci u sumrak
dana. Na pola, do metar od mene dvije ribice, svaka sa
svojim listicem koji je plivao po povrsini vode, nakon
dodirivanja i ispitivanja; zapocele su igru preskakanja
u ravnomjernim intervalima, sto je potrajalo vise minu-
ta:
Mirno more
i trening ribice.
Preskace list.
Za mene je to bio znacajan trenutak, kada ribice na se-
bi svojstven nacin, spoznavaju svijet koji ih okruzuje.
Naucio sam lekciju da ribice istrazuju, to je bila nji-
hova sposobnost upoznavanja!?
Moje promatranje stopilo se tada s meditacijom, osjecao
sam se umirujuce i blagoslivljeno.
Mirno more
i trening ribice.
Preskace list.
Jedno veliko ocekivano iznenadjenje je nestalo, uronio
sam u prirodu i trenutke dozivljaja koji su se odigra-
vali pred mojim ocima. Izolirana pojedinost,"igra ribi-
ca", odjednom za mene postala je sve!
Boja mora i neba izmjenila se. Uz potpuni mir i tisinu
koja je trajala cini mi se vjecnost, more je postalo
tamna ravna ploca. Trenuci su bili pretoceni u vjecno-
st. Uz viziju, opipljivu i stvarnu, dozivio sam nesto
posebno, nadasve lijepo. Dozivio sam zasigurno "SABI",
usamljenost, stanje u kojem nemajuci nista imamo sve!
Mirno more
i trning ribice.
Preskace list.
U Rijeci, 30.12.2001.g. B.B.
-------------------------------------
Borivoj Bukva
-------------
H A I K U N O G E /haibun/
----------------------------
Ima tome desetak godina da sam bio sa planinarima P.D.
Platak iz Rijeke na jednom izletu. Tada su seniorke, zagledavsi se u gole i dlakave muske noge, uprilicile izbor najljepsih muskih nogu. Uz veci izbor dlakavih, kvrgavih, misicavih, zdravih i bolesnih nogu, strucni zenski ziri je vizualno pogled-ima, pipkanjem,i drugim metodama da ih sve ne navodim, uz duhovite komentare, primjedbe i pohvale, odabrao najljepse muske noge.
Meni je pripalo poslednje deseto mjesto uz komentar:
"Ti si jos mlad, perspektivan, seniorska nada i buduc-
nost. Jos toga moras uciti da bi mogao zasluziti tako
visok plasman, pred ovako strogim i strucnim zirijem!?"
Moj komentar na njihov sud i ziriranje bio je:
Z e n s k e n o g e
m i s i c a v e, d l a k a v e,
o k u z a p e l e.
Ovog ljeta 2001, organizirani su "Dani Tresanja" u Lo-
vranu. Mjestani Lovrana su tako uz marune i sparoge za-
poceli i promociju treceg autohtonog proizvoda - tres-
anja.
Put do Lovrana vodio me preko Ucke, sumskom stazom od
Poklona, preko Vojaka, Lovranske drage do Lovrana. U planinarskoj opremi pojavio sam se pred sam nastup na Trgu Republike gdje se odvijala glavna festa. Uz to sto su u festu od tresanja ukljuceni svi ugostiteljski objekti, i na standovima su posjetitelji sajma mogli kupiti kolace od tresanja. Ugodnu atmosferu su glazbom podsticali Kokonic na harmonici, Dusko Jelavic Dule sa grupom Bonaca i kao voditelj, folklorni ansambl Zora, cakavski i haiku pjesnici.
Od haiku pjesnika uz mene nastupio je jos Sinisa Posar-
ic, pjesnik, prozni i dramski pisac, glumac i redatelj
Kazalisne skupine Viktor Car Emin iz Rijeke.
Recitirali smo i pjesme Rijeckih haiku pjesnika, Jadrana Zalokara, Zarka Milenica, i drugih.
Kako Sinisa Posaric nije imao primjedbi na moj nastup,
smislio je pricu da su publiku; dvestotinjak prisutnih
stranaca i domacih posjetitelja pred pozornicom, odusevile moje noge!? Zagledani u noge, oni su skandirali i aplaudirali, i tako popratili svaki moj izlazak pred mikrofon. Mozete si misliti kako se to odvijalo, a da je uistinu i bilo!? Od svega toga ostala je samo prica i ovaj ispisan haiku:
H a i k u n o g e
d a s k a m a z i v o t z n a c e.
K o m o t n e c i p e l e!
Kako bilo da bilo, uz noge, ili bez naglasenih nogu, recitirani haiku ostavio je trag i sjecanje kod prisutne publike. Dogovoreno je sa Vojkom Brubnjakom i Turistickom zajednicom grada Lovrana, odrzavanje "II Haiku susreta Rijeckih haiku pjesnika, do godine na Dane cvijetnja tresnje, koji bi prerastao u Medjunarodnu manifestaciju. Tako se vidimo do godine u Lovranu na "Dane cvijetanja tresnje", na festi od tresanja.
K a k o s u l i j e p e
L o v r a n s k e t r e s n j e.
S o c n e i z r e l e.
U Rijeci 02.08.2001.g. B.B.
Obecanje gospodina Vojka Brubnjaka obistinilo se i pod
pokroviteljstvom Turisticke zajednice Lovrana i Grada
Lovrana u V,VI mjesecu 2002. odrzan je "I-Medjunarodni
susret haiku pjesnika u Lovranu.
U Rijeci, 12.12.2002. B.B.
---------------------------
Borivoj Bukva
-------------
CRKVA IZNAD KASARNE /haibun/
----------------------------
U prohladno jesenje jutro 1972. vracajuci se sa poloza-
ja, na domak kasarne u koloni, kamion pun vojnika, zau-
stavio se. Promrzli i mokri nakon naporne vojne vjezbe, komandir je naredio da napustimo kamion i produzimo do kasarne pjesice. U koloni jedan za drugim, ubrzanim koracima preko polja, kroz sume i udoline, zurili smo ka kasarni. Kisa je stala, a magla vise nosena vjetrom dizala se, - dan se poceo buditi! Na moje veliko iznenadzenje iz magle na vrhu brijega, ukazao se toranj crkve Tri Kralja, bili smo na domak kasarne:
Crkva na vrhu
usnulog brijega plovi
u magli jutra.
Uz radost i zadovoljstvo konstatirao sam da "vojska i crkva" ne idu zajedno,dozivio sam "sabi", stanje u kojem nemajuci nista, imam sve! Akanska poslovica kaze: "Ako i pobjegnes od Boga, jos uvijek si ispod njega."
U Rijeci, 25.03.2003. B.B.
--------------------------------
Borivoj Bukva
--------------
BELAJ/haibun/
-------------
Cudo zivota je vinova loza, sveta, bozanska biljka,
ciji proizvod vino, pice je bogova i bozanske ljubavi.
Izdanci loze teze visinama, obavijaju nebesa i postaju
simbol carstva nebeskog.
U biblijskim motivima Hristos se usporedjuje s lozom:
vino je krv grozda, a Hristova krv je vino, napitak besmrtnosti. Loza i vino su simbol radosti i vjecnog zivota.
Tu na samom tlu bozanske, djevicanske Istre, s jeseni
u sumi cokota i vinove loze, krijuci se od beraca, po-
bjegli smo drzeci se za ruke u obliznji sumarak...
Ispod Boljuna i Boljunskog polja, bijela cesta skrece i
vodi do Belaja. Na zaravni brdasca smjesten je ljetni-
kovac, mjesto boravka kneza Martina Mojsijevica, potom
habzburga Auersperga, da bi nakon vlasnika talijana, u
II svjetskom ratu bilo poruseno, devastirano i napust-
eno...
Obnovom vinograda i objekata, dvorske kapele sa lapi-
darijumom iz napustene pavlinske crkve Sv.Marije sa
Cepickog polja, crkve i pratecih objekata na Belaj vraca se zivot...
zreli grozd
i raspucale usne
ljubih strasno
Ja ljubio sam njene dojke i mazio po golom tijelu, dok
me je ona pozurivala, - da nas ne primjete - a trebalo je i prihvatiti se posla...
Lijepa djevojka i prekrasne grudi, raskopcana dugmad na njenoj bluzi mamile su poglede istarskih mladica. Zagledavajuci se u dojke, punili su grozdjem nase kasete. Svakom sam budio potajnu nadu da ima sanse, da bi se trebalo vise zaloziti i ponuditi igru. Ona bi se na sve to smijesila i smisljala zaplete, igrajuci se srcima mladica. Ja, bio sam posrednik u igri ljubavi i nadanja.
zreli grozd
na grudima djevojke
dotakoh usnama
Lijepa djevojka povratila je tako i meni radost i zar za igrom, a istarskim mladicima nadu i sansu da budu voljeni i zeljeni.
U znaku ljubavi, povratak ljubavi na Belaj bio je neiz-
bjezan...
Davna, poneki put i "mracna" proslost ovog kraja, ras-
plinula se pred narastucom ljubavi, a Sunce je svojim
zrakama zarilo po beracima i grozdjem nakupljenim za
"novo vino" iz "nove bacve" Belajskog kraja.
Velom tajne proslost Belaja iz vremena habzburga Auer-
sperga, ostaje i dalje prikrivena i nerazjasnjena, sve
dok tajna ne bude razotkrivena skidajuci veo po veo...
Bili smo sudionici u igri ljubavi i nadanja, uz "novo
vino" i pjesmu, dionizijski veseli i sretni, vracajuci
zivost i zivot u Belajski kraj...
U Rijeci, 11.09.2003. B.B.
--------------------------------
Borivoj Bukva
--------------
MOJA SUSJEDA /haibun/
----------------------
Mozda u malo drugacijem ozracju od onog uobicajene
svakodnevnice i prilika, moja susjeda Sanja, to vece malo pripita i dobro raspolozena, prvo je stavila ruku na moje rame, potom sjela na stolicu nasuprot fotelje na kojoj sam ja sjedio. Digla se sa stolice,uz obrazlozenje:Sad cu ja! Otisla do kupatila i zadrzala se jedno desetak minuta.
Za to vrijeme ja sam priredio stol:donio pice, upalio
mirisljavi stapic i svijecu,ucinio atmosferu intimni-
jom...
Sanja je usla u sobu i radosno uskliknula:Kako si znao
da nam bas to treba!? Ja sam za konjak! Utoci sebi i
meni pice u cese na stolu.Digao sam se, primio casu i
zavalio natrag u fotelju.
Sjela je na stolicu i pocela pricati o Draganu.Primila se ljevom rukom za koljeno povukla suknju navise,siri noge, i desnom rukom pocela tumaciti uz povike kako je Dragan hoce napastovati!? Ispod suknje ugledao sam trokut, Sanja je bila bez gacica!? Zagledan u njene ljepe noge i sadrzaj koji mi se ukazao, primio sam casu i zabezeknuto upitao: Kaj je to moguce!? -Kaj ne kuzis!On me bu pofukal!, - rece Sanja i pritom okrenuvsi se prema stolu, desnom rukom povuce suknju, rasiri noge i bolje otkri donji dio bez gacica...
Zabezeknuto sam buljio u sadrzaj izmedju nogu i gotovo
zagrcnuo ispijuci gutljaj konjaka, ne trepnuvsi samo
ucutio i zavalio se natrag u fotelju,fokusirajuci pog-
led direktno medju noge.
Sanja primi casu i prekri natrag suknjom koljena, uz
osmijeh, kao da se nista nije dogodilo.Zatim se podi-
ze, primi me za ruku i poljubi obraz, ko balavca! Kucnuli smo casama i rece mi: -Posevi me!?
Ispili smo do dna, ona se okrenu, uze torbicu sa stola i ode van iz sobe...
Trokutic
i Pitagorin poucak -
medju nogama.
U Rijeci, 18.07.2004. B.B.
------------------------------
Borivoj Bukva
---------------
JEDAN MOJ YOGGING /haibun/
---------------------------
Uobicajena marsuta kod yogginga polazi od starog dijela grada Rijeke, preko Piramide do Plumbuma i Vezice, tako natrag u ukupnoj duzini deset kilometara. Trcim uglavnom svaki treci dan.Iz autobusa ugledao me je Ivo Kajzer, sa Vladimirom Bebicem par dana kasnije u jednoj ugodnoj trac partiji, prica mi Vladimir, ogovarali su me da sam ja najbolji Rijecki yogger. Kajzer rece: Bukva se autobusom vozi do Vezice, a odozgo nizbrdicom dokotrlja do centra. Lako je njemu tako trcati...
Maratonac i
vrijeme sto prolazi.
Rodjen za utrke.
Na tu temu razmisljajuci i zamisljen, par dana kasnije opalim u jedan stup, i ispruzim se po asfaltu koliko sam dug i sirok. Brzo sam se podigao na noge i nastavio trceci, ne osvrcuci se iza svojih ledja...
U bijesu poceo sam psovati: Ne moram uciti kako se pada, trebam vjezbati ustajanje s poda... Zivot se dogadja dok ja planiram nesto drugo... Nisam spor al sam temeljit, kupajuci se u znoju tijela svog... Samo ti ustrajno trci trku koja je postavljena pred tebe i ne obracaj paznju na Ivu i Vladimira.
Zguzvana u
maratonca jaja.
Sunce ih przi.
U to naleti, odnekud dobro poznati komad plavuse, i pade na pamet: Sve je na tebi samo ja jos falim! Da
pokusam, - danas je tesko biti bedast jer je prevelika
konkurencija, i dobacih: Molim da me se primjecuje!
Na pickomet
ustalasana misao
zaustavlja se.
Na to, ona dobaci: Sacuvaj me boze smrti, bolesti i Tebe!... Odgovorih joj: Kazu da nema ruznih zena, samo onih ljepih i manje ljepih! - ne osvrcuci se produzih dalje trceci...
Ciljnu vrpcu
presjekoh prsima.
Znojna majica.
Ako me pitate: Kako si? Odgovorit cu Vam: Ko kurac u sladoledu!
U Rijeci, 15.11.2004. B.B.
-------------------------------
Borivoj Bukva
-------------
ZURKOVO /haibun/
----------------
U Kostreni, na domak krizanju putova i prometu, vrevi
ljudi koji stalno nekamo zure, za samo desetak minuta
strmom cesticom i skalinama spustamo se do mora i lu-
cice Zurkovo. Miris i svjezina mora, sum valova koji
oplakuju obalu, kliktaji galeba prate ribarske brodice
i camce koji uplovljavaju u luku remeteci mir i usnu-
lost dozivljenog kao u caroliji. Zamor djece, igra s
mackom i psicem, zene s torbama, svi cekaju na svoj
dio plijena. Iznad luke nadvila se Marina, dusa koja
dise i pulsira srcem ribara, vec od ranih jutarnjih sati pa do kasno u noc. Cuje se udar sjekire i bata,
zvuk pile, vide se svjetla letlampe, pokoja psovka,on-
da opet mir i tisina, na trenutak, a cini se vjecnost!
Camac je izvucen na suho, razgovor uz pivo i cigaretu,
odmor. Stari ribar preplanula lica dize se i nestaje
madj barkama...
Barke u luci
vitkim jarbolima
paraju nebo.
Borivoj Bukva
---------------
ZURKOVO /haibun/
-----------------
In Kostrena, nearby the cross-roads and traffic and
the crowds of people rushing somewhere, after few mi-
nutes by a steep road and over the steps, we descend
to the sea and a small harbour Zurkovo. The fragrance
and freshness of the sea, murmur of the waves washing
the coast, screams of the seagulls accompanying fish-
ing-boats and boats entering the harbour, disturbing
the peacefullness and the sleep of the experience, as
if magic. Din of children's voices, a game with a cat
and the dog, women with the bags, everybody is waiting
for the part of prey. Above the harbour there is Mari-
na, soul breathing by the fisherman's heart from early
morning up to late at night. Kicks and bloes of an ax
and hammer can be heard, sound of the saw, light of
flames from the gas-burner, a curse here and there,
then peace and quiet again, for a moment appearing as
eternity. The boat has been hauled onto the dry, con-
versation above the beer and cigarette, the rest. Old
fisherman with tanned face raises and disappears among
the boats...
Boats in the harbour
ripping the sky
by tall masts.
U Rijeci, 10.12.2002. B.B.
Prijevod/Translated by Djurdja Vukelic-Rozic
------------------------------------------------
Borivoj Bukva
--------------
ODA POBIJENIM SUPOVIMA /haibun/
--------------------------------
Daleko zaronjeni u proslost, jos uvijek eskaliramo
najprimitivnijim barbarizmom! Ubijao je covjek nekad
iz potrebe, ali ne na ovaj nacin perfidnog izivlja-
vanja iz osvjete ili interesa pojedinaca ili grupa.
Organizirani zlocin traje i dalje, kraj je njegov
zastrasiv i nesaglediv. Sad su u pitanju nemocna i
neduzna zivotinjska bica a sutra bit ce ljudi. Od
psa, macke, medvjeda, supa, dijeli nas samo korak do
covjeka.
Covjek, gradjanin ove Hrvatske Drzave zivi ispod sva-
kog ljudskog dostojanstva, kako to obicno biva, sirot-
injo i Bogu si teska! Danas, odlazeci sa protestnog skupa, prolazim pokraj prosjaka...
" U sjeni ulice /napusten starac i / kora kruha. "
U zamjenu za kruh, Ti ili Vi gospodo koji djelite ot-rov, samo Vam korak treba do sirotinje koja prosi i moli po trgovima i ulicama pobiruci po kontejnerima
otpatke vasih izivljavanja... Do kada tako, i zasto
tako? Tko vam daje pravo da cinite ta zlodjela!?
Visoko iznad
Rapskog kamenjara
preljece Sup.
Kapi krvi i
ostavstina za buducnost
- ubijen Sup.
Rab i prica
o bjeloglavom Supu -
plavetnilo neba.
Ja osobno pitam Vas, gdje je tu Crkva?, cemu ona uci i sluzi? Kazu, nekad davno a toga se sjecam i ja, bio
sam slobodan ko ptica, bili smo djeca cvijeca, radosni
i sretni... Vrata domova nisu se zakljucavala, nije
bilo sigurnosnih brava, nije bilo kradja, zivjelo se
skromno... Bili smo svi zajedno i znalo se sto, tko i kako ciniti. Stranac ili gost dobro bi dosao, a domacin ga ugostio i napojio, osjecao se sigurnim i gostoprimivim. Danas supove ni medvjede ne prihvacamo u svoju sredinu, a da bi ugostili stranca ili gosta kako to prilici...
Visoko gore iznad rajske livade
proljece Soko.
U Rijeci, 24.12.2004. B.B.
-----------------------------
Borivoj Bukva
--------------
STO/CEMU/ ME NAUCIO HAIKU /haibun/
----------------------------------
Ono sto o sebi i zivotu vjerujemo, to nam se i ostvaruje. Haiku i Zen, moj su svakodnevni zivot. Zen je moj duh. Ucim se u svakoj prilici i na svakom mjestu, a Zen pokazuje Put. Zen je moja misao, sacinjen u konkretnim situacijama svakodnevnog zivota.
Mala smrt
na stratistu noci.
Radjam se zorom.
Uz tri Platonova nacela: Dobrote, Istine i Ljepote, sto je u konacnici Ljubav, postoji i ono uzvisenije, a to je Sloboda. Zen trazi od nas apsolutnu Slobodu, cak i od Boga.
Otud moj ideal u trazenju sebe kroz: Savrsenstvo, Ljepotu i Akciju, i predstavlja otkrovljenje vlastitog
unutarnjeg zivota.
Ni malo slucajno, razapet na granici neimastine i siromastva do apsurda, -Ja stvaram, i to cinim na specifican nacin po svom izboru.
Negdje zapisano: "U duhovnom smislu, samo oganj moze
prepoznati oganj, samo ga oganj moze probuditi. Istinskom ognju moguce je zapaliti i pepeo."
Mala smrt
na stratistu noci.
Radjam se zorom.
U Rijeci, 21.10.2003. B.B.
------------------------------
Borivoj Bukva
ZEN - FOTOGRAFIJA /haibun/
U rezidenciji predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesica u Gradu Zagrebu, u prigodi jednog prijema pojavio se haiku pjesnik i zen-ucenik Borivoj Bukva.
Bukva je poklonio predsjedniku Mesicu haiku zbirku "Nebeske granice" i casopis "Galeb", Drustva haiku pjesnika iz Rijeke.
"Ja sam pjesnik i pisem haiku, nemam materijalnih koristi od toga. Mesic se bavi drzavnickim poslovima i nije mu lose!? Kako bi bilo da zamijenimo uloge!?" -razmisljao je Bukva.
Stipe Mesic
bez dlake na jeziku
- puna usta.
Petnaest dana kasnije nakon susreta sa Mesicem, Bukva
je sudjelovao kao Nositelj liste i kandidat na izborima, i nije dobio potreban broj glasova za ulazak u Hrvatski Sabor.
Nije se razocarao neuspjehom a stekao je jedno bogato
iskustvo, koje je proisteklo tih dana u izbornoj kampanji.
Kava na stolu.
Dok drugi govore -
Stipe suti.
Jedino sijecanje na susret sa Mesicem ostala je fotogarfija i poklon haiku prijatelja iz Belgije Geert Verbeka. Kada je dobio poklon fotografiju Geerta, Bukva je dozivio radost i dragost, iskru prosvetljenja.
"Sutra srca" koju zenisti svakodnevno recitiraju je
"Oblik je praznina, a praznina oblik...", buduci da je
materijalno bogatstvo nistavno a ta nistavnost ujedno
materijalna poput dobivene fotografije Geerta, dobiti
malo nistavnosti nije blize realnosti od dobivene pok-
lon fotografije.
Uzlet je pad i pad je uzlet, oba puta stizu i oba se
udaljuju od cilja. Ako cinimo istovremeno jedno i dru-
go, mi pripadamo sferi savrsene harmonije medju svim
suprotnostima.
Biti bogat ili siromasan, jedno ili drugo, nije ni dobro a nije ni lose. Bogat ima svojih dobrih strana a siromasan svojih.
U Rijeci, 12.01.2004. B.B.
----------------------------------
Post je objavljen 12.02.2005. u 08:05 sati.