Danas prvi put istinski prezirem nečiji život i ponašanje, istina je da se radi o ljubavi, ali ne bilo kakvoj ljubavi nego o ljubavi prema svome radu i odricanju koje može biti uništeno od strane osoba kojima život ne predstavlja ništa doli traženja zadovoljstva u nekim stvarima koje graniče sa ljudskim ponašanjem i etikom (takvi ljudi nemaju ni moral ni etičke granice).
Danas je moj trud obeščašćen i u meni se po prvi put javljaju nagoni za koje nisam ni svjestan da ih imam. Marginalac sam koji pomalo prilazi i svoje granice i sposoban sam bilo šta učiniti u ovome trenutku, opasan sam za neke osobe i privremeno sam neuračunljiv,
U meni se gomilaju osjećaji i misli koje ne možete ni zamisliti, a sve zbog nekoliko kapi znoja i sentimentalne povezanosti koja nadilazi želju za opraštanjem.
Inače smo mi svi djeca trenutka kojeg ćemo sami stvoriti, sutra ćemo živiti u nekom drugom svijetu i nećemo pamtiti stvari kao što su ove, smijati ćemo se suncu koje svaki dan prelazi isti put...
spreman sam, odlučan...
Post je objavljen 12.02.2005. u 03:21 sati.