kažu ima neka tanka nit, kažu pusti da vrijeme prođe, a što mi vrijeme više odmiče to više boli, to je želja jača, to su noći dulje...
pusti me noćas
dozvoli da sklopim oči
daj mi da se odmorim
barem noćaš nemoj
šetati mislima mojim
priznajem kriva sam
nebih smjela
voljela sam
plakala sam
volim
plačem
pusti me noćas
dozvoli da odmorim tijelo
um tobom zatrovan
tvojom krvlju da ispišem ime
na jastuku svome
dok luna nebom luta
prohujati sa vjetrom
odbaciti uspomene i sjećanja tuge
zaboravljam
ponovo se sjećam
odustajem
jer još nije vrijeme
nemogu i nesmijem
ne još
Post je objavljen 12.02.2005. u 00:34 sati.