Noćas je u sobi bilo kao u pećnici. Zbog vrućine gotovo da nisam spavao. U Maliju je najbolja opcija spavati na otvorenom, na krovu kuće.
Danas počinje naša 6-dnevna avantura po zemlji Dogona, koju mnogi opisuju kao najslikovitije mjesto zapadne Afrike. Pleme Dogon živi u kanjonu istočno od Bandiagare (tzv. Falaise de Bandiagara) gdje su se doselili oko 1300. godine bježeći pred drugima koji su širili islam. Zahvaljujući izolaciji u kanjonu Bandiagare, Dogoni su se uspjeli oduprijeti islamizaciji i danas je velika većina Dogona animisti tj. sačuvali su svoju tradicionalnu religiju. Svijet je upoznao Dogone tek 1948. godine preko knjige jednog francuskog antroploga, Marcela Griaulea. Danas sve više i više turista dolazi posjetiti jedinstvenu kulturu Dogona. Dogoni su poznati po veoma kompleksnoj arhitekturi, religiji, kozmologiji... Vjeruju da su zemlja, mjesec i sunce stvoreni od istog božanstva kojeg zovu Amma. Zemlja je stvorena u obliku žene i s njom je Amma začeo dva bića u obliku zmija koje zovu Nommo, a za koje Dogoni vjeruju da obitavaju u rijekama i jezerima. Kasnije je Amma stvorio dva čovjeka - muškarca i ženu - koje je Nommo obrezao i koji su potom dali 8 djece, a ona se smatraju precima svih Dogona. Broj 8 je važan broj kod Dogona, a preci su predstavljeni u obliku zmije, kornjače, škorpiona, krokodila, žabe, guštera, zeca i hijene. Amma je također stvorio zvijezde, a najvažnija je zvijezda Sirius. Maske su veoma važne u kulturi Dogona. One igraju važnu ulogu u religijskim svečanostima. Najvažnija svečanost zove se Sigui koja se održava svakih 60 godina (posljednja 1960-tih i sljedeća 2027.). U vrijeme siguija Dogoni maskama i plesom pripovjedaju priču o svom porijeklu. Druge svečanosti, koje se održavaju od ožujka do svibnja, u čast su predaka, prethode prvim kišama itd.
Današnji dan počeo je veoma rano. Probudili smo se prije 06:00 sati da bi oko 06:30-07:00 krenuli autom od Bandiagare do Djiguibomba, sela koje je smješteno na vrhu litica i odakle počinje naše pješačenje. Do Djiguibomba bilo je potrebno oko sat vremena. Po dolasku smo doručkovali, a potom krenuli s Bebeom u šetnju našim prvim selom Dogona. I ovdje smo naišli na veliko gostoprimstvo , svi su nas pozdravljali, djeca trčala prema nama, hvatala nas za ruke i tražila cadeau. U Djiguibombu smo se po prvi put susreli s arhitekturom Dogona: kuće od blata, žitnice sa stožastim krovom od slame... Bebe nam je objasnio da se žitnice grade na 9 kamena potpornja, kako žitnica ne bi bila posve na zemlji, a na koja se zatim stavlja drvo. Potom se od blata gradi objekt. Razlika između žitnica muškaraca i žena jest da su one muškaraca puno veće, unutarnji prostor je nepodijeljen i koristi se za čuvanje prosa, dok su žitnice žena manje, uvijek podijeljene iznutra na četiri dijela te se ondje čuva sve ono što je potrebno za prehranu, npr. riža, rajčice itd. - sve osim prosa. Dio dogonske kulture su i prekrasno izrezbarena ulazna vrata kuća koja su obično ukrašena simbolima Dogona poput kornjača, krokodila, ljudi... Dogoni jesu animisti, ali ipak ima i nešto muslimana te čak katolika (ako je neka kuća katolička, na vratima je kredom nacrtan križ). U Djiguibombu vidjeli smo i togunu, mjesto sastajanja seoskih starješina. U togunu mogu ući samo muškarci, a samo oni stariji mogu pričati, dok žene ostaju vani i izvana slušaju razgovore. Prva etapa našeg pješačenja po Dogonu je 5km od Djiguibomba do Kani Kombolea, mjesta na dnu litica. Trebalo se dakle spustiti niz nekoliko stotina visoke litice (s kojih se pruža prekrasan pogled na Falaise de Bandiagara tj. zemlju Dogona) što smo učinili u sat vremena. U Kani Komboleu smo se odmorili, a potom imali ručak (couscous s povrćem te voće i čaj). Probao sam malijski čaj od mente koji se znatno razlikuje od marokanskog - puno je jači, ponekad čak toliko da ga onaj tko nije naučen na njega ne može piti. Danas je sajmovni dan u Kani Komboleu tako da je bilo lijepo vidjeti puno ljudi na jednom mjestu. Naravno, ovaj je znatno znatno manji od sajma u Djenneu koji smo vidjeli pred neki dan. Dogoni koriste tjedan od 5 dana i svaki je dan sajam u nekom drugom selu. Tada se ondje okupljaju ljudi iz tog sela, ali i bliže i dalje okolice. Osim sajma Bebe nam je pokazao i kuće Tellema, veoma malih ljudi koji su prije Dogona živjeli u malim kućicama u stijenama. Kako je do njih bilo teško doći, Dogoni vjeruju da su Tellemi mogli letjeti. Nikakvih antropoloških dokaza nemamo o Tellemima. U našoj šetnji po selu upoznali smo i starca koji radi uže od vlasi baobaba koje je, kaže Bebe, mnogo čvršće od onih modernih, plastičnih. Nažalost, Dogoni se ne vole slikati tako da ni ovaj starac nije dopustio da ga ovjekovječim svojim fotoaparatom.
Kada je vrućina malo pala, krenuli smo 3km prema selu Teli gdje ćemo noćiti. Pješačenje je veoma brzo prošlo - od Kani Kombolea do Telija trebalo nam je svega 30-45 minuta. Večera je u Teliju bila izvrsna: spaghetti alla dogonese (u umaku od rajčice, luka, malo papra i drugih začina te piletina) i na kraju obilato voće (između ostalog s izvrsnim mangom). Saznali smo da je Bebe, osim dobar vodič, i odličan kuhar jer je on pripremio današnju večeru. Nakon večere Bebe nas je zabavljao zagonetkama. Noćas je spavanje na krovu, pod otvorenim nebom.
Post je objavljen 08.11.2004. u 15:40 sati.