Vidim kako svi nešto pišu kako im život, dani itd prolaze, pa reko da i ja otvorim malo. Jebiga, meni važno, drugima koje zanima (sumnjam). Tako je i došao taj ispit iz ekpresionizma. već sam ga tri puta pao, s tim da je prvi put bilo dobro te je trebalo za nadopunu izučiti Milanju i njegova teoretiziranja koja sam u kratkim crtama iznio, ali samo dvadesetinu. i tako sam išao na prvu i drugu nadopunu, i uvijek pao. Mlađahna profesorica od svojih 60-ak godina lijepo me je uzela na zub i ne da proći. ne možeš senilnome mozgu objasniti koji je moj status. N prvome roku lijepo joj objasnim što i kako, ona me ijepo pomiluje po obrazu i veli: '' Sunce moje, sve je uredu, znam ja tko si, ja sam vizualni tip...''. Tu mi je već bilo jasno kako ništa od svega. i tako je i bilo. uđem među prvima kako bi joj sve bilo svježe, a ono kurac. iz nje počne isijavati neka nervoza, inače je sklona mijenjanju raspoloženja kao letica stranaka, ko neka joj knjiga noje objavljena, a ona je tako prevažna, cijenjena u njemačkoj.... lijepo zavali pitanje oz dijela kojeg nisam ni prvi put učio i eto ti ga lagani pad. Inače, sklonost joj je prema muškoj populaciji velepoznata i nema tu tajne- i ja jebiga padnem. trebao sam skinuti hlače da se uvjeri kako visi, pa ipak sam muško.
Drugi rok se opet opetovala ista priča. Moja je priprema za ispit bila ista, malo ponoviti onu nadopunsku knjigu pa što boh da i sreća junačka. Inače, ''pretgao'' sam se od učenja za onaj prvi pravi rok da boli glava, čista sreća, pitala s popisa kojega se sastavlja za ispit sve što sam znao (15 tekstova, dva znao, osim ove temeljne knjige). tako da sam apsolutno bio nespreman za dodatna ispitivanja. Međutim, da bi priča išla u što boljem tijeku, provuče se priča u kuloarima kako je profesorku njezina ''sposobna'' asistentica provalila kako nitko ne čita lektire!! Zamisli, mi studenti, pa ne čitamo!? Mislim, bila je u pravu, ali tko nas je sada pred kraj ispita imao zajebavati oko nekih lektira koje nismo čitali na seminarima, ili pak uopće. Dolazi bakica, sva izmučen amigrenama i raspadima kostiju, naravno nadrkana kao mi ne čitamo, to tako ne ide, tko smo mi. Jebiga, asistentica nam je vratila za sve one seminare koje nismi posjećivali- inače živa dosada. sam nisam napravio seminar, bio na dva seminara, nepročitao ni jednu lektiru... uzorito, ali jebiga, želim svoju krvavo sretno zarađenu ocjenu. Tako se ja bakici opet nenametljivo najavim kako imam samo knjigu za nadopunu, ali sam dobio sve samo ne odgovor. Znači, opet pad. Pošto se čeka po dva sta za doći na red, otišah na kavu kako ne bi morao trpiti nervozu štrebera i predispitnih paničara i odlučih ovaj put zadnji ući- kao umoriti će se, zaboraviti na lektire i naravno pustiti me. Kurac. nisam ni ušao i pitanje: '' Kolega, što ste pročitali, bla, bla...''. Ja reko, vidite nije da nisam čitao, nego je moja zadaća bila samo dopuniti..., prekide me i počne citirati neku Šoljnovu rečenici sa sijaetom pitanja vezana uz njegovo djelo za koje nisam znao ni da postoji. Ja započeo neke priče o ljudima i pravdi na ovome svijetu, kada zazvoni telefon. ona se javi te stane o nekoj knjizi pričati, a meni nakon minute lagano pokaže put iz kabineta, bez prave borbe. tada je palo 70 od 72 studenta, jebiga znam da zvučio već poznato, u stilu lažeš, ali jebiga. ja su sačekam nakon ispita i lijepo joj sve objasnim, a ona mi obeća kako će sve idući put ispraviti, uz laganu pusicu u lice!!!! Jebote, ajd u kurac. naravni smjeh ostalih koji su to vidjeli, a u mene mučnina. daj barem neku mlađu ako već to moram prolaziti.
Tako mi za ispite propao 9, 10, 11, 12, 1 mjesec. propast. i tako je došao ovaj tjedan i uspjeh. ovaj je put sama shvataila kojim sam poslanjem došao, dopustila da prvi krenem u mučenje usmnoga ispita. doček je bio glup. ksko ons ima puno brejnstorminga, počelo je s pričom o rukometašima koja je brzo završila na aušvicu i pitanju morala. naravno, kao svaki pravi studenti, nas smo troje u kabinetu samo potvrđivali njezine moždane ispade, samo da sve završi. tada mi ukaže priliku da joj serviram moje znanje milanje. a to je bilo zakon. trpao sam iz rukava ludorije, pala je prava mala jezična gimnastika, nadigao mi se koliko sam to dobri izlagao. od religije, do filozofije, slikarstva. Kako bi rakeo taj i taj, citirao bih ovoga, polemizirao bih s činjenicom... upijala je fino i onda mi je zavukla masnu peticu u indeks. jebeno zasluženo. Ali bez da sam pričao o nekim knjigama, sadržajima, piscima...
Još je malo ostalo, i trebat će još malo takve sreće. Ali i znanja!!???!!
Post je objavljen 11.02.2005. u 19:55 sati.