Probudim se ja odjednom, pogledam na sat i PANIKA!!! Kasnim! A onda me smiri ono digitalno SUN pokraj datuma. Nedjelja. A gdje mi je Bejbe? Nema je pokraj mene. Nisam se probudio u njenoj kosi. A cijelu noć je tu kosu micala i stalno to radi, a meni to ni malo ne smeta. Cijelu slobodnu proletersku noć sa subote na nedjelju. Svi prema mogućnostima, svakom prema potrebama, pisalo je u revolucionarnom zanosu njene kose. Svake noći sa subote na nedjelju. Dobro, tu i tamo bi izveli i kakvu jutarnju Industrijsku akciju pa bi nam norma tog dana bila nešto manja. Ali ovi moderni kapitalisti imaju ponešto razumijevanja za potrebe svojih proizvodnih snaga. Pa zažmire malo. I smanje dnevnicu. Pa se ja dignem i pođem tražit moju Bejbe. I pogledam digitalnih 11,1 stupnjeva pokraj onoga SUN. Hm, odnijela je i peć. Pa uđem u drugu sobu i zagrli me vlažni i topli zrak. Kad tamo... moja Bejbe se jebe, i još psuje dok se jebe. Psuje da je cijelo susjedstvo čuje. Što me jebeš, pizda ti materina, da ti pizda materina! – viće ona na sav glas. Što da radim? Mudro zatvorim vrata i pođem prema frižideru. Hmmm... barem je kupila kruh. I ima onog mladog sira od Kladovčanke koji ona ne smije. I rikule. I neka nizozemska paprika. Super! Vidim kafu je sebi već skuhala. Pederu jedan! – začujem iz tople sobe. I pukne mi odjednom film. Pa uletim u sobu ugrijanu na 22 stupnja i onako sa vrata počnem vikati: Zna li taj tvoj jebeni HMTML Editor koji je kurac jutarnja erekcija? A ona meni: Eno ti Kanta pa se jebi s njim na 12 stupnjeva, majmune jedan! Istina... Kant je uvijek spavao s otvorenim prozorom. A živio je zajebano sjeverno. Pa ja tiho zatvorim vrata iza sebe... jer sam u tonu njenog glasa vidio onaj pogled s udaljenosti od deset centimetara i naslutio utopiju komunizma u njenoj kosi.
Post je objavljen 11.02.2005. u 20:26 sati.