Marketing
Musee du Louvre
Metro broj 1 (ili možda 7?) me dovezao do stanice Palais-Royal-Museé du Louvre. Krenula sam podzemnim hodnicima prateći oznake za muzej. Prolazila sam pored mnogobrojih dućana, iz gotovo svakog izloga mi se smiješila Mona Lisa i odjednom sam se našla ispod velike staklene piramide (sjetite se fotke iz jednog od prvih postova mog putopisa). Naime, Louvre ima oblik slova U i u "rupi slova" se nalazi ta piramida. Naravno, parižani su bili protiv gradnje tog rugla, kao i Pompidou centra ili Eiffelovog tornja, ali ovaj put njihovo protivljenje je bilo još i veće - time se direktno išlo na nagrđivanje simbola na koji su oduvijek bilo ponosni, kojeg vole i neuki radnici i visoko školovani akademici. Naravno, vrijeme liječi sve rane pa su se do danas i s tim pomirili, ili možda samo navikli. U svakom slučaju, danas je ta piramida također jedna od atrakcija grada. Po mom mišljenju sklad modernog (piramide) i starog (dvorca) je predivan.
Muzej je otvoren svim danima osim utorkom od 09 do 18h, četvrtkom i petkom do 21.30h. Cijena karte je 8.50 eura. Besplatno je za maloljetnike, za one ispod 26 godina petkom iza 18h, za nezaposlene (iako ne znam kako se to dokazuje) te prvu nedjelju svakoga mjeseca. Kupljena ulaznica vrijedi jedan dan (što naravno nije dosta za pogledati cijeli muzej, osim ako ne trčite kao ja). U muzeju je strogo zabranjeno fotografirati sa flash-om (blicom), ali to mene divljakušu nije sputavalo (nisam ponosna na to!). Muzej ima četiri kata: "podrum", prizemlje, te 1. i 2. kat. Snalaženje je dosta olakšano kartom na kojoj su označeni (numerirani) svi dijelovi muzeja, koja kolekcija je gdje i još su posebno istaknuti oni "must see" primjerci.
Što se tiče eksponata, trebalo bi danima i danima pisati o tome. Evo naprimjer, u Zagrebu u svim muzejima slike stoje jedna pored druge s razmakom od minimalno pola metra, dok su u Louvre-u slike poslagane jedna tik do druge, iznad, ispod... Nema riječi kojom bi vam ja opisala svoje oduševljenje tim muzejem. Prekrašno! A kolekcije: orijentalna (Mezopotamija, Iran, Mediteran, Indija, islamska kultura), egipatska, grčka, etrušćanska, rimska, slike (13-19.stoljeće) - francuska, talijanska, španjolska i sjeverno-europska škola (njemačka, flamanska, nizozemska), skulpture (15.-19.stoljeće), dekorativna umjetnost (uključujući namještaj)... Još jednom kažem: Prekrašno!!!
Najpoznatija slika na svijetu se nalazi u Louvre. Naravno, mislim na Mona Lisu. Izvorno Giaconda, djelo je Leonarda da Vinci-ja. Po cijelom muzeju su putokazi do nje tako da ju ne možete fulati, a ispred nje masa ljudi (većinom kineza) sa fotoaparatima. Kustosi i čuvari u muzeju su već odavno odustali od opominjanja ljudi za flash - jednostavno sijeva na sve strane, ali su se zato osigurali stavivši je u staklenu "kutiju" tako da se flash odbije od stakla, a na slici se vidi samo žuta mrlja. Naravno, fotografiranje sa produženom ekspozicijom bi odlično funkcioniralo da čovjek ima gdje fiksirati fotić ili postaviti stativ i da se u svakom trenutku ne gura na desetke ljudi ispred nje.
Dosta ljudi ostane razočarano Mona Lisom. Gledaju je svako malo na TVu, novinama, toliko se priča o njoj i onda kad se nađu ispred male, tamne slike, u principu ne baš lijepe žene, ostanu šokirani, sa pitanjem zašto se toliko priča o njoj kada postoje mnoge ljepše slike. Ipak, morate znati da je većina ljudi u svijetu (uključujući mene) loše obrazovana po pitanju umjetnosti, a posebice slikarstva. U školi nas tupe sa književnosti, nešto i glazbom, ali o likovnoj umjetnosti nema ni riječi. Ipak, kako znam bar nešto o likovnoj umjetnosti pokušavala sam im objasniti o umjetničkoj vrijednosti te slike, slikarskoj tehnici, zlatnom rezu - bezuspješno.
Druga velika stvar je "The Winged Victory of Samothrace". Hrvatski prijevod ne znam, ali uglavnom to vam je grčka božica pobjede Nika. Predivan primjerak antičke kulture, ali iskreno, meni neznalici se po ničemu (osim poziciji u muzeju - na podestu između dvije razine stepenica koje vode do Mone) posebnije od mnogih drugih antičkih skulptura koje se nalaze u Louvre. Kada sam gledala grčku umjetnost, opet sam osjetila ogroman poriv posjetiti Grčku! (sjetite se to mi je jedna od novogodišnjih rezolucija, ali kako ću po sadašnjim planovima provesti svega tri mjeseca ove godine u Hrvatskoj, ne znam gdje ću još i Hellas zgurati)
Još jedan grčka skulptura vrijedna spomena je i "Aphrodite, Venus de Milo". Po meni ljepša od Nike, ali smještena poprilično neupečatljivoj lokaciji tako da je dosta ljudi nikada ni ne zamijeti. To je u principu dobro jer sam ja npr. sjedila čak(!) 15tak minuta ispred nje i imala sam neometan pogled, što s drugim popularnim djelima nije moguće.
Zanimljive su i Napoleonove odaje. Ako znate kako izgleda naš Trakošćan iznutra, poduplajte ljepotu kojih 20tak puta i imate ovo. Luksuz na visini. Jedino ne shvaćam čemu tih svih 500tinjak stolica koje se nalaze u dva salona (tko je sjedio na njima?). Naravno, posljetiteljima nije dopušteno sjedati na njih, a ima ih toliko da ih čak ni ne stignu čistiti kako spada - pune su prašine.
Po meni najljepši eksponat Louvra je on sam. Dvorac je blago rečeno, prekrasan. Izvana divan, predivan, a iznutra još ljepši. Svaka soba dvorca bi bila prekrasna i da je prazna. Vrata velika, luksuzna i oslikana, zidovi prepuni ornamentima, a stropovi kićeni zlatom, skulpturama i oslikani.
Ja sam u Louvre-u provela šest sati. Prošla sam ga cijelog, ali sam se samo na onim najpoznatijim stvarima zadržavala. Ostalo sam pregledavala u hodu. Vjerujem da bi za detaljno razgledavanje trebalo bar tjedan dana (a možda i to ne bi bilo dovoljno). Pri sljedećem posjetu Parizu, zasigurno ću ga posjetiti ponovno.
I zapamtite, smrtni grijeh bi bilo otići u Pariz i ne posjetiti Louvre!
(photos by Jazzie - Louvre, Mona Lisa, Nika, Afrodita, Louvre)
Post je objavljen 11.02.2005. u 19:58 sati.