E, Biokovo. Uvijek mi je bila želja da se popenjem na Biokovo. Ne ono, kad se probudim pa pomislim: koji se kurac barem jednom ne probudim na Biokovu. Nego, onako kad bi ga vidio. A kad bi se vozio s posla doma, uvijek bi nagovaro ove u kombiju da idemo preko Zagvozda, da vidim što ima s druge strane. Ali nisu nikad htjeli jer je tuda dalje. Dobro, jesu jednom pristali, ali smo falili put pa završili na nekom malograničnom prelazu prema BiH. Otad više nisu htjeli. A jednom smo umjesto da idemo iz Sinja na Trilj, pošli preko Splita jer je ovaj jedan trebao kupiti neki ultra-jeftini pribor tanjura u Pevecu pa smo se onda 2 sata pekli tamo oko Splita. Jer pribor je bio stavrno ultra jeftiniji. Nekih 30%. Skoro trideset kuna. Sve to možda i ne bi bi bio problem da smo znali da su nam prije 6 mjeseci popravili klimu u kombiju. Elem, Biokovo. Moram se jednom popet i vidit što ima s druge strane. Hrastovi, sto posto.
Post je objavljen 11.02.2005. u 00:18 sati.