Bilo je to nestabilno vrijeme . Okupili su se zajedno na mjestu izbjeglištva. mogao je to
biti Caffe na kraju svemira ili bar cetiri sekunde . Ali nije bio . Kaos je tocno znao gdje su bili
znao je tocno što treba raditi .
" Biti sposoban odvojiti planove je nešto apsolutno sjajno" , rekao je . " Da bi to postigao
nisu dovoljni magijsko znanje i sredstva koja ga ostvaruju vec i snažni osjecaji i prisutnost
slobodne volje " . Tako , dan za danom kroz stvari koje su izgovorili, vozili su se prema tom
velikom ocekivanju i emotivnom naboju . Ucinili su sami sebe osjecajno snažnima i mnogo su
pricali o prosvjetljenju . Kaos je rekao " Kako bi spasili ovaj naš veliki planet , moramo izvesti
veliku akciju".
Grupa njih je danima i danima ostajala zajedno na tom mjestu . I onda su bili spremni .
Željeli su uciniti nešto kako bi spasili planet . Ne samo zato što ce sutra biti uništen . Nije to
bila samo katastrofa : Pricali su o otvaranju putova uma , i srca , i duše . I pricali su kako se
za projekt ovakve vrste žrtvuje život .
" Poslije svega , rece Kaos , " to je najlakše uciniti . Ustvari ako bolje pogledamo to bi bilo
puno lakše " i bogovi se nasmijaše .
" Jer ono što te mnogo više ubija je kontinuitet djelovanja ." Oluja smjeha od bogova .
" ali ", rekli su oni ," ali , kako , ali kako ? Kako ce to biti ucinjeno " ? To stvaranje novog
plana , kako ce biti ucinjeno , kako ce biti ostvareno u duhu ? "
I dok su tako govorili osjecaji su rasli i rasli i rasli .
Sa sobom su imali jedan stari srednjevjekovni arbalest ( luk poprecno položen na kundaku )
Bili su na mjestu piramide . Jedan se je trebao ponuditi da bude ubijen ,a drugi da ubije .
Nabijeni osjecaji i uzvišeni duhovi . Svi su se složili što treba biti receno : da je jenad poludio
i ubio drugoga . Netko ih je napustio govoreci kako su svi oni ludi " sve to je previše opasno
ja odlazim " ,rekao je .
Medu onima koji su ostali napetost je rasla . Kasnije su rekli, " Vrijedilo je to uciniti radi rezultata
ali bol je povremeno bila neizdrživa "
Medu njima je bila žena koja se je ponudila da bude ubijena . Druga je rekla da ce ubiti . treca
je pristala biti kriva za sve . Naravno ,žena koja je odlucila da ubije najviše je drhtala od straha .
Prvo je zamolila da odstupi , vratila se , uzela je arbalest , napela strelicu u držak , podigla luk
i usmjerila pogled prema srcu svoje prijateljice . Onda je upitala ostale : "Biste li vi ovo ucinili da
ste na mom mijestu ?" Svi su rekli : "da , bez greške " Tada je ponovno naciljala i pocela stiskati
okidac kada je sve stalo , smrznuto u trenutku vremena .
Strijela kompleksnosti . Cin , volje , ženina odluka da puca , bila je izražena 100 % . Na finoj
razini pucanje se dogodilo . Tako je akcija podjela planova ili razina zapocela . Na finom planu to
se je dogodilo jer su svi oni bili apsolutno uvjereni kako ce ona to uciniti .
Slobodna volja, transformirana do božanske sile , ucinila je da se podjela dogodi .
I na drugom planu , planu koji su ostavili iza , žena je zaista ubila svoju prijateljicu , a vojska
je odvela trecu osobu koja je završila u zatvoru . Sve to se je dogodilo , ali dogodilo se na planu
kojeg su napustili , onog koji je na rubu katastrofe .
Post je objavljen 11.02.2005. u 00:07 sati.