Futilizirajući svoje cirkularne floskule, Herbert se prevrtao u krevetu. Jutro mu je započelo vrlo krto, sa svrabom oko skrotuma. Svakako da mu je likvor već prešao u stanje potpune deprivacije kognitivnih sposobnosti, no to mu u datom momentu nije smetalo. Razmišljao je (ukoliko se tako može nazvati konglomerat stupidnosti koje su se tada razvijale u njegovom mozgu) samo o tome kako će nešto čalabrcnuti i jednako brzo kompromitirati svoju polusestru. Koja se naravno u to vrijeme svojatala u krugu najbližih prijatelja. Nije se radilo o klasičnom tipu polusestre već je tog jutra postulirala nešto sasvim drugo. Išla njoj je na ruku on jučerašnja nezgoda s očevim palčevima, isto kao što joj je tog jutra njena najbolja prijateljica išla na kurac.
Prijateljica uvjetno rečeno, budući da je cijeli svoj život provela kao najobičnija kotlokrpa. Slične su bile u mnogočemu, no neke stvari Jasminka (tako se zvala polusestra dragog nam Herberta) jednostavno nije mogla probaviti. Među te stvari spadao je i jutrošnji doručak. Valja napomenuti da je jedna od njihovih sličnosti bila i njihovo ime (naime, upoznale su se na skupu imenjaka), stoga su Herbertovu sestru neizmjerno nervirale probavne smetnje njene prijateljice. Drugim riječima, nije joj se sviđalo kad joj netko bez veze sere. Pogotovo u njenom WC-u. No što je, tu je, iz tako postavljene situacije se nije dalo pobjeći. Konvolucija je učinila svoje, a posljedice su bile očekivane. Ono što je Herbert u tom trenutku pomišljao nije sa dalo izreći riječima. Dakako, u tome nije nimalo pomagala činjenica da je bio nijem. Nadasve razočaravajuće.
S druge strane, nekima je takva zbrka u njihovoj majušnoj zajednici nadasve odgovarala. Nije da se volio naslađivati tuđom nesrećom, no svejedno je to činio i to od sveg srca. Njegova zakucastost mu jednostavno nije dala mira. "Bio je pravi misliščmar" pomislili biste. I bili biste u pravu, no možda samo na prvi pogled...
Pogled mu je dopirao u nedogled. Ništa čudno, reklo bi se, no ne smijemo zanemariti položaj u kojem se tad nalazio. Sad već užurbana Konvolucija se napokon dočepala svog kuta za obavljanje nužde, a on je sve to promatrao s veoma zavidne lokacije. Upravo on, koji je sve ove godine sumnjičavo obilazio promiskuitetna svratišta nećkajući se intenzivno oko vječnog ljudskog pitanja. Pitanja koje su si postavljali veliki svjetski mozgovi, no uvijek bez odgovora. Dugo vremena je i on bio bez odgovora, no najzad mu se posrećilo. No ne smijemo zaboraviti ni njegovu trenutnu situaciju. Nu!
Već fosilizirani ostaci Konvolucijinog napora slijevali su mu se niz obraz. Obraz koji je htio tim činom osvjetliti, no očekivanja su bila prevelika. Njegov bezobrazluk mu to nije dopuštao. Nije mu dopuštao ni štošta drugo, no o tome bi se dalo raspravljati. Ali nećemo. Baš za inat!
Cijela situacija postizala je već humoreskne razmjere. Jasminka je već digla ruke od uvjeravanja, a Herbertu se digo kurac. Ruka i kurac kao šro vidite, često idu zajedno. To je uvidio i Herbert i prionuo na posao. Nije baš uživao u tome, no posao se morao obavit. Jasminka mu je naposlijetku sublimirajući pružila ruku te su psujući limune (i sve što je žuto) zdušno krenuli u pothvat. Što ih je očekivalo u toj novoj avanturi ni sami nisu slutili, no zasigurno je ispunilo očekivanju razinu futilnosti. Jogurt je napokon poskupio.
~xmak
Post je objavljen 10.02.2005. u 21:41 sati.