Sad kad sam konačno u rukama imala potpuni šalabahter sa svim uputama, stečeno je znanje trebalo samo aplicirati i, jednom riječju, oduševiti čitatelje likovnom izvedbom. Bez gajenja pretjeranih ambicija, cilj mi je bio oku ugodan izgled, s tamnijim lijevim stupcem i svijetlom sredinom.
Koliki problem to može biti?
Sat vremena nakon sam već bila poluluda, jer, zamislite, ne postoje dvije boje koje dobro pašu jedna uz drugu! Ne pašu tamnocrvena i bež, tamnoplava i siva, tamnoljubičasta i žuta, ne pašu čak ni tamnoplava i svijetloplava!
Sve boje koje imalo pašu su već iskombinirali ovi s blog.hr, te ih ponudili u predlošcima. Ne mogu izmisliti ništa novoga. Uopće ne razumijem kako su ljudi izdizajnirali te blogove. Što god sam stavila izgledalo mi je nelijepo. Kako sad crna podloga kod nekoga izgleda dobro, a kod mene očajno? Kako niti jedna slova ne izgledaju dobro na bež podlozi?
Nakon svakog ENTER-a ili RETURN-a šaljem poruku srećici nek ode vidjeti kako mu se čini. Ni njemu se ništa ne sviđa, a još povrh toga ima nekakve vizije i prijedloge koje odmah odbacujem kao tlapnje nekreativnog inženjerskog uma.
Kad sam došla u stadij u kojem bih prodala i dušu vragu samo da mi nađe nešto pasent, zaklela sam se da ću prve dvije boje, koje budu izgledale iole dobro, odmah ostaviti. Slučajno sam nabasala na neku ljubičastu, iako sam njih u biti izbjegavala, jer sam krajnje taf, i ne želim da mi blog izgleda pičkasto. Ali što ću kad je to jedina boja koja na nešto liči.
Jeremija kao logo u kutu više nije imao nikakvog smisla, jer se, sačinjen od crnih kontura, na tamnoj podlozi uopće nije vidio, pa sam se bacila u potragu za novim logom. Pregledala sam sve digitalne slike od kad je digitalnog fotića u moje srećice, ne bih li našla nešto originalno i efektno. Rezultat samo jedan.
O, da, rekoh si, šalica kave je, sama po sebi, vrlo originalna i uopće nije nešto što se viđa svaki dan. Doduše, ovo je vrlo primamljiva šalica 'ćina, koju smo jubavnajveća i i ja popili u jedno hladno prijepodne u glavnom estonskom gradu Tallinu, a to ju ipak čini vrlo posebnom i originalnom. Osim toga, salvetica je divno legla na moju tamnoljubičastu podlogu. A, povrh svega, svaki strastveni kavopija poput mene, složit će se bez daljnjega da čokoladna pruga na snježno bijeloj pjenici izleda jednostavno neodoljivo, a osobito u kombinaciji sa čokoladno smeđom šalicom.
Moment, idem si složiti jednu kavicu.
U dijelu koda koji se odnosi na logo (mali trik za prepoznavanje: iznad njega piše LOGO) slavodobitno sam otkrila border:0px solid black - kako 0px znači da okvira uopće nema, ja sam lijepo upisala 5px, solid purple (što je ljubičasto na engleskom) i ENTER ili RETURN mi je priskrbio odgovarajući okvir!
Sad je još samo trebalo pronaći pasent boju za podlogu ispod postova. Uz ljubičastu pouzdano ide samo lila (iako, što je više pouzdano nakon svega?), a ne mogu ni zamisliti pičkastiju kombinaciju od ljubičasto-lila.
Pokušavam na sve načine zaobići opisani tandem.
Na kraju se odlučujem za lila podlogu ispod postova.
Vjerujte, nema druge boje koja se paše uz ljubičastu.
Bacam pogled među vlastite noge, i zaključujem da imam pravo biti pičkasta. Da sam muško, sve bi se to moglo okarakterizirati kao pederkasto, a to je ipak malo veći problem.
Popodne me zove frend, pa ga usput priupitam kako mu se čini. ˝Pa, ono, ok, ali nije li malo prepičkasto?˝ - pita on. ˝Ali ja jesam PIČKA!˝ - viknem. Šefica mi se nalukne kroz vrata i upitno me pogleda. Ono što je tipkala poslije toga mogla je biti jedino obavijest o otkazu mog ugovora o radu. No, imam prečeg posla, blog mi izgleda pičkasto, pa me to i ne tangira previše.
Prespavam tu noć, i ujutro mijenjam sredinu u istu onu bezličnu bež-sivu kakva je bila u originalnom predlošku, jer nitko mene neće zvati pičkastom!!! Usput u ročišnik pišem sama sebi opasku:
'Draga, možda bi trebala poraditi na ženstvenosti. Razlog: a. ako žena pičkastost smatra takvom uvredom, nešto ne štima; b. ako muško smatra da je nešto prepičkasto za tebe, možda trebaš poraditi na imidžu; Zadatak za slijedeći tjedan: obući visoke pete bar dva puta, kao i onu odvratnu pičkastu lila vesticu koju mrziš.'
Skužim da sam si prešarala broj sudnice za raspravu u ponedjeljak, i da više ne mogu razlučiti je li to 3 ili 9, ali boli me briga, imam prečeg posla, blog mi izgleda pičkasto.
Kao finishing touch, ubacujem sve one pizdarijice u kalendarčić, ljubičasto ovo, rozo ono, i odmičem se od ekrana kritički promatrajući rezultat. Može proći.
Sestra mi navečer kaže da joj je novi dizajn totalno glup, da je Jeremija u kutu imao smisla, a da ova glupa kava nema i da je sve skupa krajnje neprivlačno.
Odlazim spavati.
Sutradan mi isti onaj prijatelj kaže da mu je 'ona baba u kutu' bila bolja od ove kave. ˝To nije baba, to je JEREMIJA!!!˝ - zaurlam. Promrmljam nešto nerazumljivo, što se moglo protumačiti kao 'jebite se svi' i poklapam mu. S tom rečenicom završava moja dizajnerska karijera.
Dosad sam mislila da su web dizajneri najobičniji prodavači magle, koliko god zvučalo paradoksalno da pravnik optuži nekoga za prodavanje magle. Međutim, nikako to više ne mislim. Sad mislim da im treba dići spomenik za svaku kombinaciju boja koju slože, a koja ne ujeda rožnice, šarenice i žute pjege surfera diljem svijeta. Ljudi, Bog vas blagoslovio.
Ovime završava tečaj HTML kod za totalne tupane. Stojim na raspolaganju za daljnja pitanja, a usput vam dajem slijedeći DZ, kako bih testirala vaše razumijevanje problematike. Ne sviđa mi se boja teksta u okviru na mom blogu. Premalo se razlikuje od ostalog teksta, ali ne bi smjela biti prenapadna. Ukoliko koji od polaznika tečaja (ili oboje) imaju kakav konstruktivan prijedlog, molim predajte vaše odgovore pritiskom na Komentari, u heksadecimalnom obliku, i vaš prijedlog će stajati realiziran na ovom blogu 24 sata od primitka odgovora. Ako me sad pitate što je to 'tekst u okviru', dobit ćete jedan iz zalaganja.