Svi mi spisatelji imamo jednog velikog saveznika. To je ovo gore navedeno. Doduše ozbiljan nedostatak inspiracije može dovesti do ozbiljnih posljedica. To mi se upravo dogodilo. Sjedim ja tako kojih pola sata pred monitorom i gledam screen saver sa svojom omiljenom glumicom-Angelinom Jolie (čut će te o njoj i u drugim prilikama... ) koja mi je muza u slobodno vrijeme. Inače upravo je završio jedan japanski crtić. U njemu ima jedna scena koja je svaki put ista (mudar način zauzimanja vremena...) ali, vidi ti vraga, tekst je svaki put drugačiji. Očito onaj koji smišlja taj tekst baš i nema problema sa inspiracijom. To me podsjetilo i na Pokemone i Tim Raketa koji skoro svaki put imaju svoj slogan -izmjenjen (kojeg mislim da većina znate… ako si priznate… ) Možda se pitate zašto gledam crtiće? Pa to su japanski crtići a oni su otkačeni, imaju sjajne priče (neke čak i epske; znate tko je 2003 godine osvojio Oscara za najbolji animirani film? Neznam ni ja ali samo znam da je iz japana). Najviše mi se svida njihova animacija. To je,ako se ne varam (a sigurno se ne varam jer to znam,pa se ne mogu varati osim ako nisam u krivu,što opet postavlja pitanje o varanju,ali ako vjerujem u ono što je krivo da je pravo,mogu li onda sebe varati… =P da vam malo mozgići misle), Anima-japanska škola animacije. Tako poput japanskih majstora i ja imam neku vrstu scena koje se ponavljaju. To nisu scene (jer ipak ovo nije crtić) nego, nekima, dosadne zagrade. Bilo to ovaj moj dotični blog ili zadaćnica (pardon profa:zadaća…) iz hrvatskog jezika: moram imati barem jednu zagradu u tekstu. Kao da imam potrebu objasniti svoje misli u slučaju da netko pročita tekst. Nije da mislim da su čitatelji priglupi nego eto tako. Možda da da dodam malo humora. Možda ste mislili da će u mojem prvom tekstu biti rječi o seksu, tulumima, starcima, profesorima, školi, praznicima, lovi (no dosta nabrajanja... ) no ima vremena za to. Još kanim pisati puuuuno tekstova. Nećete se mene tako lako rješiti. Izgleda se nedostatak teme razriješo kroz nju samu pišući o njoj. Sljedeći put neću moći pisati kako mi je ponestalo inspiracije pa će sljedeći broj Kroničra kronika izgleda, kasniti. I to dobrano. No kao što rekoh ne predajem se ja tako lako. Evo kako se bližim kraju teme razmišljam kako ću napisati kraj i to mi postaje sve teže pa mislim da će se kraj razriješiti sam kroz sebe. Daklem ovo će biti kraj. Ajde vidimo se, bok...
Hej ovo je kraj. Prestani čitati...
Post je objavljen 10.02.2005. u 09:49 sati.