nemas sto raditi? pa pisi.
kaze mi tweek da previse depresivno djelujem. to nikako ne mogu vise sama sebi dopustiti. depresivan biti - da, zvucati tako - pobogu, ne! posebno kad si u biti dobro, jer sve lose je uspjesno otipkano ili izlijano na papir. ode jos jedna mina tinte. kako se to uopce zove, punjenje za nalivpera? hm... mah, mine.
ovo nije bilo dovoljno sretno, jebo mu.
sto me usrecilo? idemo tako.
jucer me usrecila cinjenica da su maskare i da djeca dolaze i zvone na moja vrata i pokusavaju plesati. jos vise me usrecilo to da vrata ja nisam smjela otvarati nakon prve grupe koju sam pokusala slikati i najavila stavljanje na kiddie porn stranicu. majka nije bila odusevljena pa je svo veselje gledanja razocaranih malih lica namazanih jeftinom maminom sminkom, u trenutku kada umjesto love dobiju bombone, otislo tamo negdje.
nisam mogla posteno natapirati kosu, pa se moj tribute osamdesetima kostim pretvorio u nesto sto cisto komotno i hocu nositi van u mochvaru, kad zatopli. usrecila me sretna kombinacija suknje i starog kosarkaskog dresa.
usrecila me i anci. draga cura iz osnovne slash srednje skole. nikad s njom nisam produbila to nase povrsno polu - prijateljstvo, ali:
a) zenu je prekrasno grliti. da, postoji u tome velika razlika. nacin na koji se obavije oko tebe je neponovljiv.
b) zna pricati. balansira na onoj tankoj granici izmedju intimnog i javnog. vodi tako dobro da mozes reci sve u uvjerenju da nisi rekao nista.
c) sasvim normalna je. nevjerojatno normalno stabilna.
d) vidimo se maksimalno svaka 3 mjeseca. nemam niti najmanju namjeru ulaziti u moj zivot. ne mice se dalje od pozicije pristojne znatizelje.
e) dosta.
pokusala sam upotrijebiti usklicnik, ali nisam uspjela. ako ovo pomaze, dobro: !
Post je objavljen 09.02.2005. u 22:39 sati.