Ljudi moji, pa što se to zbiva sa nama posljednjih dana? Tko o čemu – svi o korizmi! Što ovdje na blogu, što u real lifeu. Jest da je netko lud ili zbunjen, što se na kraju svodi na isto, jer se uloge mijenjaju, ne tako davno «provalio» da smo mi Hrvati najkatoličkija od europskih nacija, no slušajući i čitajući traktate o korizmi, ispada da smo sami svetac do svetice...
Svi s busaju u svoja (svetački čedna, što ste mislili?) prsa, kako će se odreći ovoga, onoga..najčešće kolača, cigareta...bla,bla... Jest, kako da ne! Celulituše se odrekle kolača, pazi kako oportuno, dva-tri mjeseca prije sezone kupaćih kostima, pušači se odriču pušenja, jer, gle slučajnosti od 1.1.2006.stupa na snagu zakon koji brani pušenje svugdje u javnosti, tko zna, možda čak i na vlastitom balkonu.
Ja nemam namjeru odreći se ničega! Nikada nisam bila tip osobe «kud svi Turci, tud i mali Mujo», a i nemam se čega odricati. Ja sam se pola života odricala vikenda kada su svi odlazili nekuda, ja sam dežurala, odricala sam se masu dočeka Nove godine, božićnih i uskršnjih ručkova iz istih razloga. Ne mogu zaružiti, bančiti i piti tijekom tjedna, jer na poslu moram imati mirnu ruku i oko. Tu i tamo kada pretjeram sa finom papicom, sama se stavljam na dijetu, ne treba mi korizma ni Crkva da mi prijeti vječnim ognjem u paklu. Cigaretu ionako nisam tjednima zapalila, no ako mi se prohtje, i to ću učiniti.
No, nitko od ovih uglavnom novokomponiranih vjernika se ne odriče ničega što doista voli. Seksa, na primjer. Ili kompjutera – što naši dragi blogeri koji su odlučili odricati se nečega u korizmi, se ne odreknu bloganja, na primjer? Eeee..to je već neka druga priča...
Uostalom, tko voli nek izvoli...no, po mogućnosti neka drugima ne soli pamet...
U tom duhu sam danas, kada sam došla s posla, odlučila napraviti nešto stvarno fiiinoooo... pa sam se odlučila na tjesteninu sa morskim plodovima.
Napravila sam lagani sofritto na maslinovom ulju. To je neka vrsta temeljca za umak. Sastoji se od sitno sjeckanog malog luka srebrenca, dva režnjića češnjaka, svježeg peršina, malo papra, bosiljka i par listića ružmarina, sitno ribane manje mrkve i dva duguljasta mesnata pomidora, u mom slučaju smrznuta. Sve ovo ja bacim u mikser i dobijem homogenu smjesu, koju prodinstam na ulju, pritom malo podlijevajući sa vodom. Kada je sofritto gotov, na njega bacim morske plodove. Ja obično nabavim svježe morske plodove koje očistim i smrznem, pa sam tako i danas uzela jednu veliku šaku miješanih morskih plodova (očišćeni repići škampa, očišćene kozice, komadići mesa grancijevola ili rakova, na male komadiće narezane lignje i sipe te očišćene dagnje), i bacila ih dinstati polupokrivene, povremeno podlijevajući bijelim vinom. Danas je to briški chardonnay. Jednom me jedna prijateljica pitala zašto fino vino stavljam u jelo. Baš zato jer je fino, ne želim finu papicu kvariti nekim kiselišem, a ionako ću kasnije tu hranu «zalijevati» tim istim vinom. Kada su morski plodovi gotovo kuhani, posolim, dodam malo papra, šarenoga kojeg svježe izmeljem, podlijem sa vodom (može i juhom, ako je imate) i bacim unutra tjesteninu. Danas su to bile mezze pene. Količine su odočne, temeljene na iskustvu, no to je oko 150-200 grama pašte i oko pola litre vode, za jednu osobu, ako se planira da jelo bude glavno.
Kada je bilo gotovo, posula sam ribanim parmezanom.
Poslije ručka sam onemoćalo prilegla na kauč, sa knjigom u ruci. I dalje je to Murakami, no ovaj puta je «Južno od granice, zapadno od sunca».
E da, ostala sam vam dužna nastavka priče o Slinavom. Prikazao se jučer u mojoj ordinaciji. Došao u čekaonicu, koju je totalno ispunio svojim Cerrutti Amber parfemom, da je nekolicina ostalih pacijenata bila na rubu astmatskog napada, pa me nazvao na mobitel...ja sam stigao! Asistentu sam naložila da trkne po crveni tepih, razvije ga ispred Slinavog te da posuje ružine latice ispred njega dok ulazi. Šalim se, primila sam ga odmah da se ga što prije riješim. Što samo potvrđuje moju teoriju da najbolje prolaze oni koji su ili prirodno bedasti ili se takvima prave...pa što su dosadniji i veći gnjaveži, brže uspijevaju doći do cilja jer ih svi puštaju preko reda samo da ih se riješe. Inače ja takve namjerno puštam da odčekaju svoje, hehehe.
Anyway, Slinavi si je poprično udesio prst i još ne znam da li ću ga morati operirati ili ne..vidjeti ću kako će se situacija razvijati. Postavila sam mu korekcijsku udlagu, naručila sam ga za tjedan dana. Baš krasno! Em je postao manji od makova zrna, em se sada ne može praviti macho frajer jer je naš odnos tipa liječnik-pacijent i kao takav posebno sekvestrirana pojava, hehehehe. Ubuduće, ako mi se iole bude pokušavao upucati, čuti će..ali, ti si moj pacijent, svaki naš osobni kontakt bio bio neetički...hehehehe, našla sam elegantni sistem za držanje Slinavog što dalje, to bolje....
Post je objavljen 10.02.2005. u 21:37 sati.