I bio ja tako jučer u KSET-u. I bilo je dobro. Pogotovo zato jer su uz Destroyer-a nastupali i Frog Eyes. To je bilo malo iznenađenje i za samog organizatora navodno, ali ugodno iznenađenje, barem što se mene tiče. Jer su mi Frog Eyes dobri. Upoznah Petru. Bok Petra. Sad sam upoznao ravno pet osoba koje redovito čitaju moje umotvorine. Ajmo, vi ostali, ne znam kaj čekate. Pitajte ove koji su me upoznali kakav sam. Reći će Vam da sam duhom neodoljiv do te mjere da se na fizički aspekt odmah zaboravlja. Dosta šale, ipak.
Sam koncert je bio dobar. Prvo malo hrvatskih snaga u obliku Casula Elvis, koje moram priznati nisam baš pažljivo slušao, jer sam bio u razgovoru. Ali mogu sa sigurnošću reći da su bili bolji nego zadnji put, jer im ovaj put barem nisu pucale žice svako malo. Onda su izašli Frog Eyes. Pa se njihov odeblji i bradati pjevač, za kojeg je Petra prije nastupa rekla da zgleda ko partizan zbog kaputa koji je nosio, stao deruckati i tako to. I dobro je to radio. Oznojio se jadnik sav i face je radio, piskutao je i cvilio, ali i muški ponekad pustio glas. Kad je on završio, shvatila je masa da će oni ostati na pozornici, jer su oni u biti i prateći bend za Destroyer, koji pak ovima svira gitaru u bendu. Pa je onda počeo i dio dva. Ili tri. Kak se uzme. Destroyer je baš bio dobar u aranžmanima ŕ la Frog Eyes. Malo brži i glasniji. Možda čak i malo bolji nego na studijskim snimkama. No, pred kraj je malo pao, što dakle donosi tjesnu pobjedu za Frog Eyes. Kupio sam CD, obukao se i izašao na hladnoču. Hod mi je bio brz, pa sam u rekordnom roku došao doma. San je došao brzo nakon što sam odgledao pola sata televizijskog programa.
Razmišljao sam malo. Da li se isplati plačati za seks? Kad malo bacim pogled na stranice svih mogućih escort agencija u Londonu, koje mi šalje Grk, kažem da. Bez razmišljanja. Za pukih 200 do 300 funti na sat vremena dobijete ženu svojih snova. Sat vremena i opet sam miran neko vrijeme. A možete ih dobiti i na cijeli dan. Nakon toga valjda više nikad ne bi ni pomislio na ženu. Što bi olakšalo i meni, a i njima. Mislim, pretpostavljam da žene pate dok im se kroz nekoliko mjeseci upucavaju dripci kao ja. Poslije toga bi im mogao biti samo prijatelj. To navodno žene vole. Onda bi me mogle zvati u bilo koje doba noći da mi vele kakav je kreten onaj njihov. A ja ne bi uopče ni pomislio nešto tipa: "Opa, tri ujutro je, a ona zove. To nekaj znači." Ne bi uopče. Samo bi ju saslušao i dao savjet. Ona bi mi zahvalila i obečala da ćemo se vidjeti sutra. Ko bog. Cijeli dan sa supermodelom dođe 1200 funti. Sad bi bilo fer da žene koje osjete da bi im se mogao početi upucavati, skupe te novce i daju mi ih, plus karta do Londona (može biti i Economy class, svejedno) i tako si olakšaju život, kako ne bi morale proživjeti ono što je preživjelo onih pet-šest jadnica prije njih. Adresu znate, kad skupite, javite.
TV On The Radio imaju baš fora obradu pjesme Mr Grieves od Pixiesa. A capella stajl. To sad svira, a ja Vas sad napuštam. Odlazim s posla. Idem odnijeti digitalni recevier na dopunu softvera, jer mi je rečeno da ću onda moći gledati dvjestotinjak novih programa sportskog, filmskog, zabavnog i djeci neprikladnog sadržaja. Valapelkilc!
Post je objavljen 09.02.2005. u 17:25 sati.