Htjela sam se vratiti danas na svoj putopis, da i to već jednom zgotovim, ali jednostavno ne mogu na ovo ne odreagirati. Čitam Večernji list od 08.02.2005. godine, rubriku Otvoreno. Gospodin, cijenjenog imena Čitatelj kaže:
Ne tako davno vrvjelo je od humanitarnih akcija poznatih osoba. Dobrohotnost političara protegnula se do dana predizborne šutnje... i od onda kao da je sve utihnulo. Mjesec dana kasnije opet Božić - ovaj put obitelj Božić, samohrana majka skrbi se za malodobnu djecu, od kojih je jedno u kolicima, i moli bilo kakvu pomoć. Par stranica dalje "Operni bal", navodno humanitarnoga karaktera. Cijene toaleta? Prava sitnica: 3000-10000 kuna. Za samo jednu haljinu obitelj Božić i tisuće sličnih mogu živjeti mjesec i više dana.
Mislim, ljudi si stvarno svašta dozvoljavaju. Tko je gospodin Čitatelj da on određuje tko će i kako trošiti svoje novce? Jedna Iva Majoli, na primjer, je svoj novac zaradila sama. I ako si ona hoće kupiti haljinu od 10000 kuna, to je u potpunosti njezin izbor i njezina sloboda. Ne razumijem odkud ljudima uopće pravo tražiti "bogate" da daju svoje novce. Princip humanitarnih priloga je potpuno dobrovoljno davanje i ako ona hoće dati, dati će. Ako neće, tko smo mi da joj sudimo? Mislim da nitko nema pravo nju (ili bilo koga drugoga) osuđivati zato što je svoju toaletu platila toliko-i-toliko jer sam sigurna da bi bilo tko od nas, uključujući i cijenjenog gospodina Čitatelja, priuštio sebi isto nešto takvo. Da može.
Mislim da se iza ovakvih pisama skriva čista ljubomora. Nezadovoljstvo ljudi koji u životu nisu postigli ništa ili su postigli vrlo malo, a ne znaju se nositi s time. Onaj koji je stvarni dobrotvor čini dobro na svoj račun, nastoji potaknuti druge da učine isto, ali nikome ništa ne predbacuje. On zna da je to vlasiti izbor svake osobe.
Mislim, već se lagano osjećam kao neki Robin Hood, ali koji brani bogate. Da se razumijemo, ja sam samo studentica i ne potječem iz imućne obitelji, ali imam dovoljno razuma da se ne petljam u tuđe financije. Ako mogu pomoći pomognem, ako ne mogu ništa. I na svakome je da odluči za sebe.