Pregled posta

Berhe

Prije sedam godina sam prvi put sam za Eritreju. Polaznik nekakve vojne izobrazbe u US, koji mi je vrlo brzo postao drag i jedan od stranih studenata sa kojim sam provodio najvise vremena, rekao mi je da je iz te zemlje.
Gdje li je to, pitao sam se?
“Prtljaga mi se zagubila uz put”, objasnio mi je,- “ stici ce jer su mi rekli su da su male sanse da je ne pronadju”. To je bilo objasnjenje zasto je bio jedini koji nije imao svecanu vojnu odoru u kojoj smo prisustvovali nastavi, no nije mi bilo jasno zasto ni nakon sest mjeseci prtljaga nije nadjena.
Mislim da je to bila njegova jedina laz koju mi je rekao za sve vrijeme koje smo proveli skupa. Sumnjam da su u to vrijeme imali odore koje bi se mogle nazvati svecane, a kako su i sada jos uvijek sandale sastavni dio odore jasno mi je zasto je ta prtljaga mogla biti izgubljena.

Mozda ipak ni tada nije lagao jer sve njegove price koje sam slusao vracale su mi se pred oci cijelu ovu godinu koju sam proveo u Eritreji. Bio je ponosan na svoju zemlju.
Svibanj ’98 bio je pakao za njega. Zaplakao je kao dijete kada su mu na pauzi dvoica njegovih zemljaka rekli da je rat opet poceo.
Crtao i objasnjavao mi je danima poslje toga o svim pokretima i o svim mogucim desavanjima u Eritreji. Imao sam strpljenja da ga slusam iako mi je sve to bilo strano. Slusao sam ga jer sam osjecao da mu je potrebno da nekome prica, da ga netko saslusa. Bivalo mu je lakse kada bi mi ispricao sve sto se desava a ja sam sve vise i vise upoznavao tu zamlju i ljude.
Kako moze netko da ratuje sa nekim tko ima 14 puta vise stanovnika?,- I to sam se pitao tada? Netko za koga nisam ni cuo da postoji ratuje protiv Etiopije za koju sam znao da je obucena vojska u koje su obucavali i u koje su ulagali Rusi kada su bili najmocniji.
Proslo je kazem mnogo godina od tada no kada sam saznao da dolazim u Eritreju bio sam siguran da cu pronaci Berhe Beleya, tako se zvao. Specijalac, ronilac, casnik u eritrejskoj vojsci koji je zavrsio vojnu izobrazbu u US. Ne bi trebalo biti tesko mislio sam tada. Dvije luke u Eritreji to ce zaista biti lako, mislio sam i nakon sto sam proveo desetak dana ovdje. Assab je bilo prvo mjesto koje sam pretrazio uz duz i poprijeko da bih pokusao doci do informacije o njemu, a tada sam vec poceo uvidjati da to i nece biti tako lako kako sam milio,. Nakon nekoliko razgovora sa ljudima koji su u vojsci shvatio sam da nije ni pametno da se tako javno raspitujem za njega. UN spijuni koji samo njuskaju, spijuniraju na svakom koraku.
Malo novaca i jos mjesec dana iskustva sa ovim ljudima trebalo je da mi bude potvrdjeno da je moj prijatelj u Masawi. Odlicno, sada ce biti lakse siguran sam.
Masawa je vrlo lijep grad gdje se na svakom koraku jos uvijek vide posljedice ratnih djelovanja no siguran sam da ce, ako bude srece i pameti, nekada biti ugodno mjesto za doci na ljetovanje.
Dva pukovnika na prilicito visokim polozajima u Masawi poznaju mog prijatelja. Interesira ih mnogo toga no od svega najvise wisky koji piju kao vodu. Pola sata razgovora bilo je potrebno da bih saznao da je Berhe ovdje no da je trenutno na odmoru te da se vraca za dva tjedna.
Zasigurno ce mu dati moj broj telefona kada se vrati jer znaju da ce mu biti drago da se cujemo i vidimo. Cijene i vrlo im je drago i to sto sam ga pokusao pronaci.
Berhe je takodjer na visokom polozaju u vojnoj hijerarhiji. Pa zavrsio je skolu u US a malo je takvih u Eritreji.
Bio sam sretan sto sam ga konacno pronasao i objasnio im da mi nije problem doci ponovno u Masawu da ga posjetim samo da mi se javi kada bude tu. Sve je dogovoreno. Bilo mi je cudno to sto mi nisu htjeli reci gdje zivi, jer sam se nadao da je mozda iz Asmare pa bih ga mogao naci isto vecer kada bih se vratio u glavni grad Eritreje, no nisam htio puno da navaljujem.
Proslo je od toga deset mjeseci i vec sam izgubio nadu da cu ga sresti. Covjek koji me je povezao sa ovom dvoicom pukovnika nije znao zasto mi se Berhe jos uvijek nije javio. Zao mi je sto ga nisam nasao jer sam svjestan da je ovo sigurno posljednja prilika da ga vidim.
Prije tjedan dana sasvim slucajno, ovdje u Asmari, upoznao sam jos jednog pukovnika kojemu sam ponovio svoju pricu o mom prijatelju i o tome kako bih zelio da ga pronadjem. Ovoga puta obecanje da ce ga pronaci i da ce mi se javiti vrlo brzo bilo je jos uvjerljivije, no mozda zbog toga moje razocarenje jos vece.
Sumnjam da ce od toga ista biti. Pitam se sto li se desilo sa njim i da li je sve to sto sam se raspitivao za njega moglo da mu nanese neko zlo?
Cudna su vremena ovdje i cudni ljudi a ja sam jos uvijek siguran da bi moj prijatelj Berhe rado popio kavu sa mnom i nakon toliko vremena. Sumjam isto tako da svi ovi pukovnici razumiju da netko iz UN-a moze biti prijatelj casniku njihove vojske, a ja i dalje razmisljam na glas o nekim stvarima o kojima mozda i ne bih trebao, bar ovdje na blogu.


Post je objavljen 09.02.2005. u 14:08 sati.