U novopokrenutoj Mekoj biblioteci zaprešićka Fraktura objavila je roman Slatki snovi slovenskog autora Mihe Mazzinija, u prijevodu Jagne Pogačnik.
Slatki snovi roman je po kojem je snimljen istoimeni film, jedan od najuspješnijih i najzabavnijih slovenskih filmova ovjenčan nizom međunarodnih nagrada i priznanja.
U maniri najboljih humorista koji se s lakoćom poigravaju formama i nostalgijom, Miha Mazzini u Slatkim snovima odlazi u pejzaž industrijskog slovenskog gradića u ranim sedamdesetima te pripovijeda beskrajno zabavnu, smiješno tužnu priču o odrastanju uz film, rock i Titove fotografije na zidovima. Iz perspektive inteligentnoga ali neprilagođenoga dječaka Egona u Slatkim snovima se događaju prve ljubavi, sukob s majkom, odrastanje uz baku vjernicu, sklapanje nezaboravnih prijateljstava, borba za gramofon i sve stvari koje more svakoga adolescenata. Mazzini opisuje odrastanje u socijalizmu sedamdesetih, jednako zabavno kao i Goran Tribuson šezdesete.
Slatki snovi su knjiga koja osvaja svojom lakoćom pripovijedanja, zaraznim humorom, toplinom i optimizmom koji iz nje izviru.
O autoru:
Miha Mazzini jedan je od najproduktivnijih i najpoznatijih slovenskih pisaca srednje generacije. Od svojeg romana prvijenca Drobtinice iz 1986. za koji je dobio Prešernovu nagradu 1986. godine, do sada je objavio osamnaest knjiga i napisao čitav niz scenarija. Među romanima izdvajaju se Zbiralec imen, Satanova krona i Telesni čuvaj. Njegov najuspješniji roman je roman Slatki snovi do sada objavljen u Sjedinjenim Američkim Državama, Češkoj i Poljskoj. Istoimeni film, snimljen po Mazzinijevom scenariju 2001. najnagrađivaniji je slovenski film na međunarodnim filmskim festivalima. Osim scenarističkim i spisateljskim radom Miha Mazzini bavi se predavanjem na filmskoj akademiji, pisanjem priručnika za računala, popularnom kulturom...
**************************
Nešto više od godinu dana nakon objavljivanja njezina romana Proleterka, zaprešićka Fraktura sada je objavila i roman Blažene godine kazne talijanske spisateljice Fleur Jaeggy, u prijevodu Lade Silađin.
Kratki roman talijanske spisateljice Fleur Jaeggy Blažene godine kazne već samim naslovom sugerira kontradiktornost koju u sebi krije. U švicarskom ženskom internatu, sredinom dvadesetog stoljeća odrasta njezina junakinja i stvara svoj pogled na život. Internat je toliko nalik zatvoru da ga se istodobno voli i mrzi, a pitomice internata i ne žive svoj život. One su određene izvanjskim normama, a svoje su osjećaje potisnule toliko duboko da ih se i ne može izraziti drukčije već onako kako to čini Fleur Jaeggy, precizno, hladno, gotovo matematički točno. Blažene godine kazne su roman za koji je Josif Brodski rekao: "umočeno u plavu tintu adolescencije, pero Fleur Jaeggy dlijeto je rezbara što izrađuje korijenje, grančice i grane stabla ludosti koje raste u blještavoj izolaciji malog švicarskog vrta spoznaje sve dok svojim lišćem ne zakloni svaki vidik. Izvanredna proza. Trajanje čiitanja: otprilike čeetiri sata. Trajanje sjećanja, kao i u autorice: ostatak života."
"Malo je knjiga koje, poput ove, nose znakovlje smrti. Nema ni traga pripovijesti: nema fluidnosti, sreće, pokreta, obijesti, neposrednosti pripovijedanja. Nabacani fragmenti uvlače se jedni u druge; izblijedjeli komadi stakla, intarzije bez sjaja. Stil namjerno naginje aforizmu a to je ono za što je Fleur Jaeggy itekako nadarena." Pietro Citati, La Reppublica
"U ovoj knjizi nema nijedne pogreške, nijednog propusta. Ovo je majstorsko djelo, pisano s takvom lakoćom, kao da je pisanje nešto što se nasljeđujeuje kroz vene, poklon naših predaka. Sve se događa u pravom trenutku, svi sitni i krupni događaji, prijelomni trenuci, život u koji smo uronjeni, kao i onaj koji promatramo sa strane." Cesare Garboli, La Republica
O autorici:
Fleur Jaeggy rođena je u Zuerichu, od 1968. godine živi u Milanu. Studirala je u Italiji i Švicarskoj. Do sada je objavila šest proznih knjiga Il dito in bocca, 1968., L'angelo custode, 1971., Le statue d'acqua, 1980., I beati anni del castigo, 1989. (Premio Bagutta 1990., Premio Boccaccio Europa 1994.), La paura del cielo, 1994. (Premio Moravia 1994.), Proleterka, 2001. (Premio Vailate Alberico Sala 2001., Premio Donna Cittŕ di Roma, 2001., Premio Viareggio 2002., Premio Vittorini 2002.).
Sve knjige objavila joj je ugledna talijanska nakladnička kuća Adelphi edizioni. Njezine knjige prevedene su na engleski, katalonski, njemački, španjolski, nizozemski, francuski, švedski, grčki, norveški, poljski, estonski.