15. Turnir go-sekcije O.Š. 'N. Hribara' – Velika Gorica – 08. 02. 2005.
Izgleda da je današnji fašnik ostavio traga na odziv djece na go-sekciju. Došli su najuporniji od nove generacije, oni koji su već kyuevi.
Došavši, već pred školom srećem Partika. Bilo je hladno, ali on je čekao. Ulazimo u školu čekati u toplijem hodniku. Prije školskog zvona stiže i Domagoj. Izlaze učenici 3d razreda. Prepoznajem one koji su došli par puta na go jesenas, na početku rada s ovom generacijom, ali nitko ne ostaje, osim Josipa.
Trojica su tu. Krećem raditi igranjem partija sa svakim od njih istovremeno. S Domagojem i Patrikom igram s pet prednosti go na 13x13, a s Josipom atari-go uz njegov uvjet da mi zarobi samo jedan kamenčić. Kada smo stigli do polovine partija stigao je i Stjepan. Postavljena je još jedna ploča 13x13 za njega. Igrajući tako razgovarao sam s njima objašnjavajući im neke za njih važne stvari u igri. Kada je stigao i Petar, partije su bile već pri kraju i rezultat u njima je bio izvjestan. Svakom od protivnika sam objasnio trenutnu poziciju i rezultat koji se u njoj očekuje. Tako smo i završili ove partije.
Pristupamo turniru petorice. Igrati će svak sa svakim. Josip sa svima igra atari-go na ploči 9x9 po dvije partije, a ostali međusobno go na 13x13 uz komi 3,5 poena po jednu partiju.
Konačni redoslijed je bio: 1.-3. Petar Jelušić 24. kyu 6 bodova Domagoj Kralj 25. kyu 6 bodova Stjepan Švigir 25. kyu 6 bodova 4. Patrik Pervan 5. interna kategorija 2 boda 5. Josip Glavaš 2. interna kategorija bez bodova
Ovaj puta nema novih kategorija.
Od starta pa do poslijednjeg kola vodio je Stjepan. Tada nailazi na Domagoja. Bila je to partija u kojoj su, nadam se, obojica naučili nešto važno. Obojica su imali po grupu preko skoro cijele ploče koje su bile u dodiru, a svaka je imala po jedno oko. Stjepan je imao šansu uraditi dva oka, ali ne vidi to. Ne vidi niti Domagoj, da tu mogućnost treba spriječiti. Obojica namjeravaju završiti partiju, a ja ih upozoravam da partija nije gotova. Domagoj, onako slučajno, svodi Stjepanovu grupu na samo jedno oko. Sada je normalan završetak sudara tih grupa seki, ali Stjepan dovodi sam sebe na poslijednju slobodu, što Domagoj vidi i ruši veliku grupu kamenova. Treba gledati cijelu ploču i vidjeti skupine i njihov značaj.
Kako je ranije Petar, mada tijesno, za samo 4,5 poena, pobjedio Domagoja, nastao je krug pobjeda. Na ovom turniru Stjepan je pobjedio Petra, Petar Domagoja, a Domagoj Stjepana. Njih trojica su svi pobjedili Josipa i Patrika. Tako su u svemu bili jednaki i djelili su prva tri mjesta na turniru.
Nije nas bilo puno, ali se radilo. Slijedeći utorak smo opet ovdje. Nadam se da će nas biti više, ali da će doći i pokoja djevojčica.
bl. Muradenu