Otvorio sam prozor i bacio sidro. Palo je na Mercedes Benz, prošlo kroz njega kao kroz pjenu od Ariela i uletilo u šaht. Slutio sam takav razvoj događaja pa sam kupio kilometar konopa. I sad gledam kako se konop odmotava. I odmotava. Vezao sam ga za sjemenku platana. Sjemenka platane ima mali pufnasti završetak i toliko je sitna da je vjetar može nositi. Baš kao i sjemenku maslačka. Samo što iz te sičušne sjemenke izraste najveće stablo što sam ga u životu vidio. I siguran sam da će se konop na kraju uz trzaj zategnuti, a sidro će ostati visjeti tisuću metara u dubini ništavila.
I zapuhat će povjetarac, odnijeti sjemenku skupa sa sidrom u nebo i sletjeti negdje na plodno tlo. Pa uz smiješak pokazati srednji prst života ništavilu i ruknuti silom stvaranja od tisuću megatona ljubavi. A sveprisutna entropija će malčice zapeti i bespoštedno krenuti dalje. Jalovo sidro će ostati zabijeno. Zabijeno u jumbo plakat Mercedes Benza.
Post je objavljen 08.02.2005. u 18:12 sati.