Jebote kak je hladno. To su bile moje prve riječi kad sam danas izašao iz kuće na finih minus deset do petnaest. Ali, pošto sam junak, samo sam stavio slušalice na ušesa i stisnuo PLAY. Bradati drug Harrington iz Les Savy Fav-a je počeo urlati, a ja sam s rukama u džepovima krenuo prema tramvaju koji će me jedno pedesetak minuta nakon dovesti do radnog mjesta. Nisam, dakle, napravio grešku kao jučer, kada sam po sličnim vremenskim uvjetima krenuo na posao biciklom. U jednom trenutku su me noge toliko boljele od hladnoče da sam htio ostaviti bajk tam nasred ceste i poslati sve u pizdu materinu i sjest na bus i dovesti se kao čovjek na posao. Ali, pomislio sam, ako je mogao Rambo, mogu i ja. I tako sam i ja kao Rambo prebrodio bol i jad i na cilj došao ranjen, ali živ.
Idem danas u KSET. Nisam bio već dugo. Pa mi je malo i falilo. Danas će nam svoje pjesme odpjevati Destroyer iliti Dan Bejar, poznatiji kao član New Pornographers-a, koje upravo i slušam dok ovo pišem. Nadam se dobrom provodu, pivi i tko zna ćemu još ne.
Nikako da dođem do one kilavoče koju sam spominjao neki dan. Ne znam da li da se veselim tomu ili ne. Mislim, s jedne strane nisam u kurcu, a s druge, ne motaju mi se "crne" misli po glavi. A s tim mislima u glavi smatram da bolje pišem. Kaj Vi mislite? Interaktvni blog, ha? Ma ko to ima? Heh...
Ništa, dosta mi je svega, idem na hladnoču i čemer zimski. Pektafulorankis barčuk sondibuk (ostajte mi dobro u prijevodu).
Post je objavljen 08.02.2005. u 18:04 sati.