Lica:
Ja
Sveti Petar
Grace Kelly
Svevišnji?
Radnja se odvija na nebu.
1.
Stojim u dugačkom redu koji se polagano pomiče. Nakon dužeg vremena, dolazim do velikih staklenih vrata sa senzorom koja se automatski otvaraju svaki puta kad se netko približi. Pored vrata nalazi se sijedi starac zavaljen u široku kožnu fotelju za masivnim hrastovim stolom. Promatram kako ljudi ispred mene kreću prema njemu i razgovaraju. Neki prolaze kroz velika vrata, a neki ne. Tada red dolazi i na mene.
Sv. Petar: Vaše cijenjeno ime i prezime, molim.
Ja: D…. C…. (iznenadni nalet Boinga 747 zaglušio je prostor).
Sv. Petar (mumljajući sebi u bradu i pretraživajući fajlove na laptopu): Aha, tu ste. Da vidimo. Rođeni 3. prosinca 1976. godine, umrli 27. ožujka 2077., od starosti (smijeh). Rijetki su nam takvi. Da, da…
Sv. Petar (ozbiljno): Da li shvaćate situaciju u kojoj ste se našli, mr.?
Ja: Više manje da. Ali kako je moguće da sam mrtav? Ne sjećam se da sam bio u takvoj situaciji. Mislim, ni datumi ne odgovaraju. Dolje je tek 5. 9. 1996. godine.
Sv. Petar: Ah, bojim se da ste neke stvari krivo shvatili. Vidite vi niste stvarno mrtvi tamo dolje.
Ja: Ne??
Sv. Petar: Samo spavate.
Ja (zbunjeno): Ali što onda u kurac, ups oprostite, radim ovdje?
Sv. Petar: To vam je uobičajena procedura kod nas. Uskoro ćete navršiti dvadeset, a to su godine kada mlade ljude pozivamo na razgovor. Ništa strašno, uvjeravam vas. A vremena svakako imamo napretek. Pogledajte na primjer ljude u koloni.
Zajedno sa Sv. Petrom gledam ljude koji su stajali iza mene u redu.
Sv. Petar: Što primjećujete?
Ja. Gotovo su nepomični, poput kipova!
Sv. Petar: Da, upravo to. Vidite vrijeme ne teče isto za nas i njih. Ali, vratimo se rađe našem poslu.
Starac prilazi stolu, isprinta moj dosje i predaje mi ga.
Sv. Petar: Prije nego odete, recite mi da li me poznajete? Maknite bradu, obojite kosu na plavo. Oči su iste.
Ja (nesigurno): A…
Sv. Petar: Da i ne. Vidite, u jednom od svojih života ja sam doista bio vaš prijatelj.
Ja: Uh, jebemti!!!
Ja: Pa zar si sada mrtav, mislim tamo dolje?
Sv. Petar: Ne, ne i ne!!! A… je posve živ u tvom vremenu. Ne bi smjeli gledati na vrijeme kao nešto pravocrtno i sve promatrati u materijalnom kontekstu. Tja, pogledaj malko oko sebe!
Ja: Ipak mi je drago da si to ti na neki način. Dobro je imati prijatelje na visokom položaju (smijeh).
Sv. Petar (glumeći ljutnju): No, krenite već jednom! Krenite! Drugi čekaju!!!
Ja: Stari, nikada nisam mislio da ćeš tako daleko dogurati (još jači smijeh).
Prolazim kroz visoka vrata, idući prema svijetlu.
2.
Grace Kelly (uglađeno): Dobro došli mladiću! Ja ću od sada biti vaša službena vodilja do Svemogućeg. Ukoliko imate pitanja, slobodno ih postavite. Rado ću vam na sve odgovoriti.
Ja: Grace Kelly?
Grace Kelly: Ah, vidim da još niste shvatili neke stvari. Morate znati da je duša besmrtna, dok je ovo samo njezin najbolji "fizički" izgled za vrijeme više života na staroj Zemlji. Možda malo poboljšan. Ali krenimo polako.
Pratim Grace kroz prekrasni park pun još prekrasnijih golih žena. Kako se čini, idemo prema vrlo visokoj građevini.
Ja: Kamo idemo?
Grace Kelly: Zar niste slušali?
Ja: Pa, više sam bio zauzet gledanjem, ako shvaćate što želim reći (smijeh).
Grace Kelly: Drski ste, mladiću! Preporučam vam da pripazite na jezik pred Njom.
Ja: Kaj???? Bog je Ona? Koji kurac se tu događa?
Grace Kelly: Na neki način da. U posljednjih tisuću godina stalno ima ženska obilježja.
Ja: Sigurno mu je dosadio onaj stereotip starca sijede brade.
Grace Kelly: O ne, mislim da ga nikada nisam vidjela takvoga.
Ja: Pa, sad vam je sigurno bolje, mislim vama ženama, kada imate šeficu na vrhu.
Grace Kelly: Ne baš. Postalo je jako teško naći dobrog muškarca.
Ja: Kako to? Zar svi muškarci sada dobiju put za pakao?
Grace Kelly: Ah, vi mladi. Shvatit ćete već kada dođete do nje. Uđimo sada u lift.
Zajedno s Grace ulazim u stakleni lift smješten uz zid ogromnog nebodera. Nakon kratke vožnje, dolazimo do vrha.
Grace Kelly: Evo, stigli smo. Morate krenuti iza onih vrata.
Ja: Onih tamo lijevo?
Grace Kelly: No silly! Onih u sredini. Ja ću vas počekati tu vani.
Ja: Bok, Grace!
Dolazim do vrata, otvaram ih i ulazim u sobu.
3.
Soba u koju sam ušao je kružnog oblika i vrlo velika, okružena sa svih strana staklenim prozorima. U sredini prostorije nalazi se veliki stol i fotelja okrenuta od mene. Netko je zavaljen u nju.
Ja (udvorno): Dobar dan!
Glas iza fotelje: Doista i je. Priđi slobodno bliže.
Prilazim stolu. Istovremeno se fotelja okreće, otkrivajući goli ženski lik. Potpuno obrijana. Na sebi je imala jedino crne čarape s prekrasnom čipkom. Savršenstvo. Ostajem zuriti poput desetogodišnjeg balavca.
Ona: Iznenađen?
Ja: Aaaaaaaaaaa, je.
Ona: Pa ne moraš biti. Valjda ti je vodilja rekla kako stvari stoje posljednjih dana?
Ja: Da, ali…
Ona: Ali što?
Ja: Od svih žena koje su ikada postojale zar si baš morao, odnosno morala, uzeti njeno obličje?
Ona: A što bi ti? Neku debelu? Mislila sam da ne voliš "masno". Osim toga, ovo je zbog male stimulacije. Ali, prvo posao pa onda užitak, kako kažete vi na zemlji.
Ona ili On u obliku B….. uzima moj dosje i lista ga.
Ona: Većinom je u redu, ali moram te upozoriti na neke stvari. Dakle: kao prvo, ne psuješ mnogo, ali "Jebeni Isuse"!?
Ja: Mogu obja…..
Ona: Ne prekidaj! Kao drugo, nisi uvijek siguran u sebe, i kao treće malo pripazi da ne pretjeraš u nekim stvarima. Imaš kaj za izjaviti?
Ja: Što se tiče nesigurnosti to je prošlost, a onu psovku mogu objasniti. To je zbog toga jer inače ne psujem, a ta spomenuta psovka je vrlo gadna, pa kad već psujem onda neka to bude pošteno.
Ona: OK. Toliko o tome. I pripazi što radiš tamo dolje jer inače…
Ja: Da znam. Budem dobar.
Ona: A sad se bacimo na važnije stvari.
Ustaje iz fotelje i kreće prema drugom dijelu sobe, gdje se nalazi veliki krevet, prekriven crnom svilom, kojega prije (ne znam kako) nisam uočio. Stojim i promatram kako se baca na njega.
Ona: Hajde, što čekaš?
Ja: Što čekam (zbunjeno)??
Ona: Daj ne glumi nekakvu nezainteresiranost!!! Znaš dobro što treba!
Ja: Hmmmm…. Misliš da je to u redu?
Ona: To ti je zapovijed!!!
Ja (u sebi): Sada shvaćam zašto se Grace žalila da nema dosta muškaraca.
Ona: Nego? I Ja se trebam nekako zabavljati. Zar ne?
Prilazim krevetu, skidam se i….
Post je objavljen 08.02.2005. u 14:38 sati.