Opet mi smazalo post
al evo ga opet
17.01.2005.
Beograd
E ovaj vikend sam sa zapičio u Beograd. Karta autobusna do Beograda košta iz Posavine 12 konvertibilnih maraka (cca 48 kunića). Do Zagreba primjerice košta 33 km (cca 132 kuna). I to sa saznanjem da je to najskuplja varijanta jer je prijevoznik beogradska LASTA, oni čak imaju i grijanje u autobusu. I krenuli smo lagano a šoferi nafurili grijanje no to meni nije smetalo jer sam se parkiro pored srednjih vrata, i to iz Bog zna kojih razloga, jer pored vrata naravno da duva hladan zrak. Na zahtjev nekoliko pripitih putnika šofer je smanjio grijanje pa smo se smrzli ko pingvini. Tada jedna gospođa progovori da je i njoj zima a ovi pripiti iza mene viču:
"Slobodno se bre gospođo obucite, niko vam ne brani"
I tako nakon tri sata i kusur vožnje dođošmo u Beograd. Blješti sve ko u Betlehemu. Stvarno impozantno pogotovo nova BeoGradska Arena gdje treba biti prvenstvo u košarci ove godine. No opet kada uspoređujem sa Zagrebom još uvijek to nije niti blizu. Taksisti samo što te ne sruše kada izlaziš iz autobusa. Tarifa je stvar dogovora a ne taksimetra. Kada sam bio prošle godine neki tip nas je vozio u nekakvoj oldtajmer Ladi i na svakom semaforu je gasio auto. Pitam ga šta mu je sa autom, da nije neki kvar,
"Ma jok bre, štedim gorivo".
Nakon što smo se naklopali kod domaćice naše posjete saopćila nam je plan za večeras (subota 15.01. opaska onoga čiji je tekst), a plan je bio odlazak u jedan od mnogobrojnih bg klubova sa živom svirkom. Kaže da su dosta IN u zadnje vrijeme. Klub se nalazi u podnožju Kalemegdana koji izgleda prilično kul po noći sa rasvjetom koja radi. Klub se zove Gaučosi, i izgleda izvana kao kokošinjac moje babe na kojem je netko napisao naziv. Dva grmalja na ulazu i nepuštaju nikoga bez rezervacije. Čak ima i ona špaga ko u američkim filmovima kada brdo njih se nada da će ih sekjuriti pustiti u trendi klub. Sreća pa je naša domaćica rezervirala mjesta unaprijed pa nas je jedan od rmpalija odveo na poseban ulaz u klub i odveo ravno do našeg stola. Klub je fenomenalan. Skromno sređen a baš onako kako treba da bi se imala prava klupska hemisfera. Stolovi i stolice su total drveni i sve malo podsjeća na nekakav saloon sa divljeg zapada. Piće nemam pojma koliko košta jer nisam plaćao pa niti neznam cijene. Pili smo Amstel, po preporuci izrazito uslužnog osoblja jer kako on kaže "Za dvadeset dinara više dobiješ svetsko pivo". Svirka je počela oko 11. Svirao je BLAH BLAH BEND, po najavi animatora jedan od najboljih klupskih bendova u gradu a i naša domaćica je tvrdila isto. Ja kao glazbenik sam sa nestrpljenjem čekao da ih čujem…i imao sam šta i čuti. Bend je fenomenalan, sviraju sve, od funka, soula, roken rola pa do Olivera i Josipe Lisac i to tako dobro sviraju da nismo niti primjetili u par navrata dali svira mjuza od DJ sa cedea ili oni. Atmosfera je bila filmska, pun , klub, brdo lijepih ljudi i dobrog plesa no mi smo se malo umorili od puta pa smo već oko 1 i14 otperjali na spavanje. Sutra smo se malo šetali kroz centar tj. Knez Miajlovu ulicu i šopingovali po prilično povoljnim cijenama jer se i tamo uvriježio običaj da se cijene spuste nakon novogodišnjih praznika, pa smo tako kupili mangovu jaknu za 200 kuna. Većina stvari je već razgrabljena ali se ipak da razabrati. Onda smo zapalili na ručak u zonu splavova kojih po mojoj procjeni ima sto pedeset šest hiljada miliona jer se kraj ne nazire a sve su jedan do drugog. Mi smo rezervirali na jednom koji se zove Bahus a da stvar bude fakin nevjerojatna dan prije odlaska sam sufro po internetu i proučavo ponudu restorana u Beogradu, jedan od rijetkih koji imaju svoj sajt je i taj Bahus , www.bahus.co.yu pa sam se na njemu i zadržo više vremena i onda naša domaćica, neznajući šta sam ja radio jučer nas odvede bauš u taj. NEVJEROJATNO. To je šansa jedan naprema – broj restorana koji postoje u gradu koji ima nezvanično između 2 i po miliona i tri stanovnika.
Klopa i usluga fantazija. Pomjeriš pepeljaru da konobaru bude 6 milimetara bliže a on kaže hvala. Ja sam podero jednu rolovanu "vešalicu" (vrsta mesa opaska pisca bloga umornikonj.blog.hr) punjenu sa 150 raznih svega. Čovječe, klopa je za 12. Cijena jela otprilike 18 KM ili puta 4 kuna.
Navečer smo bili u pozorištu (čitaj kazalište), Atelje dvestadvanaest i gledali neku predstavu koja je bila zanimljiva, glumila je i ona iz Boljeg života Svetlana Bojković. Glumci ostali mladi i zanimljivi. Sve u svemu ok. Jebote ruka me zaboli od pisanja. Sutra smo sjeli na bus i vratili se kući…..Hvala domaćici na grejt provodu i gostoprimstvu….
Post je objavljen 08.02.2005. u 10:30 sati.