Ma dajte ljudi, minus dvadeset! Jutros sam se vozio sa debelim Ramom i njegovom svitom i kad smo sjeli u auto ispred njegove šumske rezidencije nedaleko Jaske, bilo je minus 18, a za par kilometara i dobar dio autoputa do Zagreba je bilo minus 20. Ma dajte, molim vas, ne mogu više izdržat. Još samo 7 dana i ja ću biti u kratkim rukavima, na plaži, pod suncem. Ovo ovdje me ubija. Osjećam kao da me netko drži pod vodom, ne mogu disati slobodno - i fizički i psihički. Na trenutke bude lijepih stvari, čak i prelijepih, kao na primjer nedjelja u Svetoj Jani i druženje sa najbližim ljudima na način na koji nismo odavno imali priliku iskusiti - no, nažalost, osjećaj neslobode odmah vreba iza ugla. Jedva čekam dignuti sidro, s nečim se ja tu ne mogu dobro snaći, a ne znam što je. No znam tko je. C'est moi...
Post je objavljen 08.02.2005. u 08:13 sati.