hvatam slike u naslovima, tražim ih preko tražilica, nedostaje mi moje lice...prepoznajem ga u usputnim kafama ljudi sa slika nepoznatih mjesta, prepoznajem se u njihovim ovlaš dodirima, nespretnim pogledima, pokretima- i znam sve sam to ja, svi vi - svi mi smo isti u nasem mehanizmu plesa oko osi, vrtnje prema istome i drugačijemu koje se svede na jednoznamenkasti pogled prema istome horizontu, netko prije, netko kasnije - gleda - isti je osjećaj bliskosti prije ili poslije, pa što bismo čekali?
Gledam- kako da se vidim
Gledam- kako da vas vidim
Gledam- iznutra i na vani
Sve je isto i potpuno različito.
Purpurno i zeleno.
Zapravo totalno šareno.
I zašto se ne bih smijala, upisala u tražilicu smijeh ili ga naručila preko telefona, mobitela, neta- kreditna kartica dovoljna je.
Smije mi se Picasso, Degas, Monet
Kadinsky i Stovoda (Hunderwasser) mi pružaju dlanovima okrenut svijet
I zašto da ne igram, zašto da ne plešem?
Pleši i ti
Dobro je!
(tanananana-tralala- zatvori oči, možeš li vjerovati da smo na Zemlji, ti i ja?)
Zatvori oči!
Dobro je!
Post je objavljen 07.02.2005. u 23:59 sati.