Istočnojadranska obala spada u red najrazvedenijih obala svijeta, s preko 1 000 otoka, otočića i hridi, što u pomorskom svijetu može značiti pogodnost: skloniti se u neku uvalu za nevremena, lakša orijentacija i sl., ali i mnoge nepogodnosti od kojih je najbitnije istaći nemogućnost noćne navigacije zbog opasnosti od brodoloma – stalna prijetnja bili su plićaci, podvodni grebeni, te istureni rtovi. Kao logičan plovni put koji je spajao srednju Europu s Levantom, Jadran je još u starom vijeku poznavao svjetlosnu signalizaciju, barem ispred važnijih luka. Tada su to bile visoke kule, na čijem su se vrhu palile vatre. Nadiranjem barbarskih plemena u zemlje Zapadnog Rimskog Carstva nastaje zastoj u pomorskoj trgovini, te su svjetionici vremenom propadali. Tako da do danas od njihovih ostataka nije ostalo ništa, ali je zato poznato da su postojala barem tri takva na Jadranu, jer se u izvorima ne spominju izrijekom svi ostali, iako ih je moralo biti još.