Razigrane dvorske lude su pod krinkom maski i spretne duhovitosti uvijek mogli vladarima kazati u lice ono što se nitko drugi nije usudio. Maska im je davala karizmu pogrešivosti i upravo su se kroz duhovite neozbiljnosti provlačile najveće istine i poruke, ali i opomene i savjeti.
Možda su ponekad izazivali «smijeh do suza», ali nerijetko i «suze bez smijeha».
Iskusili ste ubojitost rečenice: "Vuk u janjećoj koži"? Ma jeste, svatko u blažem ili gorčem obliku ima svoju priču na ovu temu. Maska janjeta, a ispod krvoločni vuk. To se ne zaboravlja, i takvo pamćenje hrani naš oprez.
Možda lakše zaboravimo suprotnu stvarnost:"Janje u vučjoj koži" - a imali smo i takvih iznenađenja. Mislili da je pred nama vuk, a ispod oporog izgleda i bešćutnog obličja život nam razotkri pitomost janjeta. Neočekivani obrat pokloni nam osobu koja postade nenadomjestiv prijatelj.
Da, maske uvijek uključuju iznenađenja – to je dio njihove priče.
Evo prebirem u mislima o tome u danima kada legalno i otvoreno na lica stavljamo maske i drevnim običajem veselimo dušu. Lijepo se jednom maskirati, u prigodi u kojoj se ništa ne uzima ozbiljno i u danima kada hodamo ulicom ili se okupljamo na trgu uživajući u svojoj bezazlenoj i znakovitoj anonimnosti.
Rijetko je kada maska puka zabava, uvijek ima neko dublje, ozbiljnije značenje i poruku. Pa čak i u danu karnevala.
A zašto tolika maškarada života? Što to nuka ljude da žive s maskom i kada karneval prođe. Kako to da maska postane najbliži i nerazdvojni dio življenja mnogih sudbina?
Ponekad se iza maske doista želimo skriti. I blog je vrsta maske. Radije živimo svoj skriveni život i potrebno je vremena i ljubavi da masku oprezno skinemo i da drugi zasluži naše lice.
A drugi put se maskiramo upravo zato da se drugome pokažemo. U vječitoj životnoj igri skrivača želimo da netko našu masku skine, da nas otkrije. Prkosimo svojom maskom tuđoj znatiželji, a zapravo silno želeći bez maske živjeti. U slutnji i bijegu želimo biti ulovljeni i otkriveni, "zarobljeni" u prijateljstvu i blizini. Maska postaje mamac i njena privlačnost nuka drugu osobu na trud, potragu i otkrivanje. Masku nosimo samo zato da ju netko skine i da pred tom hrabrom osobom možemo biti ono što doista jesmo.
Poneki se boje sami sebe, maska im je štit i oklop kojim bježe od svoje nutrine. Maskom žive život koji nisu u stvarnosti uspjeli ostvariti. Ona je temelj njihovog imaginarnog svijeta kojeg su pomno godinama gradili zapostavljajući stvarnost. Maska im omogućuje da budu ono što nisu. Možda se ispod maske tuge krije suzdržana veselost, a lakrdijaška maska nerijetko krije duboke žalosti.
Želimo koji put imati lice bez tragova i potpisa života. I obično, svakodnevno šminkanje znade imati obilježje suptilnog maskiranja ("ajme, nemoj me vidjeti ovakvu!").
Makar takva maska nerijetko prekrije pravu ljepotu.
"Kako lijepo djetešce imate!"
"To nije ništa! Morate vidjeti njegove fotografije!"