Danas joj je rođendan. Pomno je birao mjesto kuda će je odvesti. Bila je izbirljiva, pomalo ohola.
Sinoć kasno stigli su u kuću od kamena pored obale mora.
Promeškolji se u snu i nerazumljivo promrmlja.
Promatrao ju je kako spava. Djelovala je nježno i mazno. Volio ju je takvu.
Nije se micao pazeći da je ne probudi. Povremeno bi dok je spavala nesvjesno prislonila svoje tijelo uz njega. Samo tada je nalikovala na nezaštićenu djevojčicu.
Prvim treptajem oka i buđenjem vlastite svjesnosti postajala je hladna, udaljena. Smatrao je to njenom linijom obrane, njenim strahom od bliskosti.
Sunčeve zrake probijale su se kroz prozor i grijale njihova tijela. Šum borova i miris mora.
U sobi ispunjenoj starinskim namještajem nalazila se i komoda s knjigama. Pronađe
jednu s kratkim pričama.
Iskrade se tiho u kuhinju, namaže kruh maslacem, pristavi kavu i iscijedi naranče.
Probudi je poljupcem i posluži doručak u krevetu.
Već dugo želi smjestiti se blizu nje i čitati joj dok mu ruka luta udubinama njenih leđa. Knjige su bile njegov svijet.
Malo nevoljko, dok je zadovoljno ispijala kavu, pristane.
Legne pored njega. Trebalo joj je neko vrijeme da se navikne na njegove nježnosti i opusti, svaki puta ponovo.
Znala je da mu može vjerovati, ali njeno tijelo grozilo se dodira.
Otvori knjigu, prelista je i pronađe priču nazvanu njenim imenom. Čitana je više puta, označena savinutim uglom papira na vrhu stranice. Nekoliko slika djetinjstva, mučni opisi odbačene i zanemarene djevojčice, tvrdoglave u naumu da preživi.
Osjeti kako joj tijelo podrhtava i pomisli, smeta joj njegova ruka, pa je makne. Kad zajeca, ponovo je nježno zagrli i poljubi u tjeme. Njene suze kliznu s obraza k njemu.
Glavom mu protutnji pitanje. Zar je moguće? Ona?
Privije je bliže i stisne šake u želji za osvetom. A u glavi košmar.
UPDATE: Niste shvatili. Ne održava se licitacija ima li ili nema nastavka. :D
To je samo obična Priča.
Post je objavljen 09.02.2005. u 13:54 sati.