Priča o Seve, Šukeru i barem još 40 rajskih hurija
Mislim, ono, svi sad pišu o Seve. Nisam htio ništ pisat ni komentirat o Seve, al prekjučer su tu kod mene u uredu naklapali jeli onaj tip sa snimke Šuker ili nije. Onda je ipak ispalo da nije. No ja sam se sjetio kako sam prije par godina napisao jednu priču koja, evo uoći europskog nogometnog prvenstva ponovno dobija na aktualnosti.
Ako izuzmemo pokoji neboder, moram vam priznat, da, fale mi Arapi. Ovdje kod nas, kad uđeš u birtiju jedino ti društvo radi ukazanje anđeoske Severine sa plakata. I gomila zgužvanih likova uz šank. Vele da anđeli čuvaju pijance. Za ove ovdje dovoljan je i Sevkin plakat. Kod Arapa, lijepo uđeš zamoliš čaj, pijuckaš i ne prođe ni 2 minute, a da neki ne zapodjene razgovor. I came from Croatia. Ne, ne ne.. nisam iz Rusije objašnjavam, Hrvatistan, We came from Persia, Iran, mi Hrvati, yes. S njima barem možeš do mile volje pričkati o Titu i Šukeru. Sve znaju. Ahhh, Tito, great man!!. Omar Sharif and Tito, friends, velim ja. Nude mi shi-shu. Ne hvala, prejaka mi je, možda ako imate nakhlo tufaha, duhan od jabuke s melasom, da malo pućkam s vama i eto, uz malo božje pomoći, neću pobrat tuberkulozu, ins'allah. Ubrzo je na stolu i garnitura domina. Lokalni maher zauzima mjesto. Drži i po deset pločica u prstima. Cerekaju se i iščekuju da me razvali. Puštam mu prvu, a onda ga derem ostale tri. Hehehehe, I told you, we came from Iran. Klimaju glavom.
Kad smo kod Sevkinog plakata, uh dobar je. Rado bi s tim plakatom napravio dobar bussines s Arapima. Tako izgleda prava rajska hurija dečki moji!!!! No bojim se da im to previše ne raspali maštu. Radi Sevke koja pjevuši u džennetu 'mala je dala', mnogi od njih bi poželjeli postati šehidi. Onako veselo uprćeni eksplozivom i upaljačima, razletjeli bi se po svim zračnim lukama.
Imam jednu karakternu manu koja me često dovodi u neugodne situacije. Ne pamtim imena, ali pamtim face. I razgovore. Mogu prepričat svaki razgovor počevši od onog s pedijatricom u Zajčevoj. Zato i volim Arape. Svi se zovu ili Muhamed ili Naser. Sjećam se tako jednog razgovora s Muhamedom. Sjedimo tako nas dvojca na dini i promatramo sazviježđe Oriona iznad nas.
- Volim pustinju- rekoh nakon, osjećam je u sebi. Svako od nas trebao bi prepoznati čistoću i jednostavnost pustinje u samom sebi i pronaći svoj put kroz pustinju života.
- Znaš šta, idete mi na jetra, vi zapadnjaci. - odgovorio je Muhamed- dolazite ovamo i bauljate po pustinji, tražite odraze nečega čega već odavno nema.
- Ne razumiješ, inzistirao sam, ovo je povratak iskonu, u ovom pijesku su zametene stope drevnih proroka, ova pustinja je natopljena suzama ljubavnika i...
- Ma u ovom pijesku je zameten drek deve moga strica, ostaci romelovog korpusa i otpadnih kemikalija s obližnjeg bušaćeg postrojenja.
- Ne, ne, pustinja je više od toga, ona je odraz onoga u nama.
- Pustinja je stara vještica. Ona vas zaludi i postajete njeni robovi.. A ona je stara ljubomorna bludnica i uzima obličje kakvo želite vidjeti i to je sve. Nakon nje ostaju samo iskorišteni ljubavnici. Pogledaj oko sebe, ovuda je nekad tekao Nil. Sada je sve puno okamenjenog drveća. Ono je pretvoreno u silikat. Apsorbiralo je silicij iz pijeska. I okamenilo se. Petrificiralo. To su jedine istinske, kamene suze ove pustinje. I ona ne treba nikog drugog. Vi svi koji dolazite. dolazite uzalud i neće dobiti ništa. Samo će vam se oduzeti i ono malo što imate. Ako malo bolje poslušaš vjetrove ona još i dan danas nariče samo za njim. Nekad je plavio preobilno njezina bedra, ali danas ga ovdje više nema. Čuješ li? Ona se samo sveti budalama kao i ti.
- Možda si i u pravu. Ali svi ovi gradovi, ljudi i hramovi, svaki od njih mi priča 1001 priču. Otvara mi svoje srce i nudi ga na dlanu...
- Mi smo samo vješti trgovci, pa tako i duh koji sad nastanjuje ove prostore. Prijatelju, sve ovo oko tebe su samo razvaline i aveti. Sve o čemu ti govoriš je već odavno odvibriralo i napustilo ove prostore. Sve što se može čuti je naricanje pustinje i ništa više. Ovo sve je mrtvo. Nema misterije, nema duha. Potraži ga negdje drugdje.
Dugo smo šutjeli.
- Znaš šta ću ti reći,.. Muhamed je prekinuo šutnju i vješto pljucnuo među oči pustinjskog akrapa koji je provirio ispod jedne suhe travke, - za sve je kriv onaj homić Peter O'Toole. Svi ste se nagledali Lawrencea od Arabije. I to je to. Eto. Nego pričaj ti meni kako je ono kad je Šuker lobirao Šmajhela..to nikad neću zaboravit...Pričaj mi o utakmici s Njemačkom. Onaj gol Jarnija...bože, sigurno je bila prava ludnica u vašim gradovima...