PIJESAK
Među prstima nestaješ kao pijesak
Stiskam dlan i vrijeme uspavljujem.
Razočarana sudba daje mi pljesak.
Za prevareni trenutak zahvaljujem.
Kroz prste pješčani slap počinje teći.
Osječam odlazak bez želje rastanka.
Što osim tišine i njemog pogleda reći?
Kad' sudba broji vrijeme do sastanka.
Post je objavljen 06.02.2005. u 20:37 sati.