Jednom pricam D-u kako sam nekad, dok sam studirao, pisao haiku.
"Deder onda koji, da cujem"
Rekoh da su mi najdrazi neki manje uobicajeni, a opet domaci, licni, a ne apstraktni.
"Naprimjer?"
Naprimjer, ovi, rekoh:
vec dobro poznajem
raspored kāpi kreca
na podu klozeta
i
tudja kuhinja:
drugi mirisi,
drukcije krpe
D. je istog trenutka rekao:
tudji klozet:
isto sranje
drugo pakovanje