Većina ljudi mojih godina je užasno sretna…i svi su im ljudi dobri..možda im nisu dobri, ali pretvaraju se da jesu. Ja ne. Mene puno ljudi živcira, puno ih ne volim i htjela bi da nestanu. Ne šalim se. Ali…sad..ne bi bilo to čudno da ih poznam, pa da su mi nešto napravili…nego, vidim prvi put ljude ili na ulici ili u vlaku…školi..nije važno na kojem mjestu..i poželim da ne postoje..jer su glupi. Mrzim to kod sebe. Stvarno. Ok, ne moram ih primjećivati…ali primjećujem. Poludim kad sam s ljudima s kojima se moranm pretvarat da me zanimaju stvari koje i njih i mrzim to što svi misle…ne znam šta…uglavnom,,,odsad uvijek sa sobom nosim discman jer ne želim slušat gluposti oko sebe i kasnijeo tome mislit!
da...pa da se vratim na ono šta sam htjela reći..ne znam, ja sam inače sretna i to sve i smijem se stalno...al ne mogu bit vesela sa svima i čim me netko živcira...poludim i mrzim sve :(((
Post je objavljen 06.02.2005. u 16:23 sati.