Zamaskirat ću se u betonski vinogradski stup.
Glumit ću ribića kako peca drugi stup. Nekog oktopodskog ribića glumit ću. S pet, a ne osam krakova.
Natežem susjeda cijeli dan. Nije se pomaknuo ni za milimetar. Na krakovima mi raste grožđe. Da je u zraku veliki stupanj nevjerojatnosti pomislio bih da sam vrba.
Na čelo mi se posrala vrana. Glumiti vinogradski stup glupa je ideja. Sad sam posran.
Zamaskirat ću se u pivsku bocu.
Na početku zajeb. Na dupe sam zalijepio etiketu. Sad me pederi neprestano love za dupe i sline mi tjeme. Podrignem se životinjski. Pomislili su da sam pokvaren i sad poluprazan stojim na stolu. Idem se razbiti nekome o glavu.
A da se zamaskiram u katodnu cijev i prikazujem svoju utrobu? Dobra ideja. Ušuljat ću se u prostorije medicinskog fakulteta. Prije toga ću si na ćelo napisati Grunding - specijalizirani televizor namijenjen za prikazivanje ljudske utrobe. Dobra prilika da me pozorno gledaju napaljene buduće doktorice s medicinskog fakulteta. Prokletstvo! Vidjeti će da se hranim tirolskom i jeftinom rižom. Skužit će da sam loša prilika.
Znam. Zamaskirat ću se u pisca i pisati glupe kratke priče.
"Smiješni se konj propinjao na proplanku, režeći na kokoši, umislio je da je pas. Seljak mu je Joža jednom opsovao majku. Konj ga je smiješni ubio, udarivši ga s oba kopita u lice. Joža je seljak ispljunuo dva prednja zuba, nešto krvi i beživotno se stropoštao na tlo.
Visoko je gore na plavom nebu bez ijedna oblačka sunce zijevalo. Smiješni je konj lizao kost, oko njega kokoši su spavale, a nad Jožom se seljakom nadvio roj zelenih muha. Bio je smrdljiv, siv i truo. Jedno tako sasvim obično popodne da ga je šteta opteretiti dramaturgijom i zapletom. Jebeš seljaka Jožu. Ionako bi umro od lepre."
Post je objavljen 06.02.2005. u 07:41 sati.