U zadnje vrijeme mediji, a osobito oni elektronski, kod nas su aktualizirali jednu vrlo ozbiljnu temu na koju je vrijedno osvrnuti se; riječ je o djeci koja su začeta umjetnom oplodnjom. Autoru ovih redaka nije baš najjasnije zbog čega je bilo potrebno na tako pristran način govoriti u javnosti o toj dječici, koja su djeca kao i sva druga; draga i lijepa, radost onih koji su ih rodili i svih koji se u njima raduju. Sreća pa je većina te djece dosta mala, pa vjerojatno i ne osjećaju bič beskrupuloznog novinarstva koje je od njihovog začeća i rođenja stvorilo priču za razglabanje na ulici ili u lokalnim kafićima. Barem se tako čini, za sada.
Kao i u niz slučajeva koji su posljednjih godina aktualni u našem društvu, i ovaj posljednji je bio popraćen medijskom pozornošću iz potpuno krive perspektive, što nije bio splet okolnosti, kako nam iskustvo govori (sudeći prema ranijim aktualnim temama), već se o pitanju umjetne oplodnje govorilo vrlo površno, čak i pristrano, sa puno podmetanja i licemjernih izjava. Ne bi da je riječ bila o vreći krumpira, a ne o dječici! I to je jako tužna i tragična strana ove medalje.
Nije najjasnije tko je priču započeo, ali su se u navodnu «obranu» prava djece začete u umjetnom oplodnjom javile kojekakve nevladine udruge sa frustriranim luđakinjama na čelu, koje su histerično uokolo vikale kako su djeca začeta umjetnom oplodnjom također djeca. Kao da je netko to negirao! Ako možda i je, onda tu već umobolnice imaju sigurne pacijente. Zatim se ispostavilo da je netko iz crkvenih krugova (?) prije toga navodno izjavio kako takva djeca u životu imaju ozbiljnih psihičkih problema zbog stava njihove okoline o njihovom začeću. I tako se priča zakuhala… A jadnu djecu, kao i uvijek, nitko nije ništa pitao, već su ih izbezumljene mame izvele na nekakav prosvjed, tvrdeći kako su njihova djeca diskriminirana. A histerične tete koje su medijsku prašinu podigle, nacrtale su se pred kamerama. Djecu opet nitko ništa nije pitao, već su jadna zurila u te tete-kreštalice, u čudu se pitajući što se to oko njih zbiva. Tako su tete-kreštalice iz udruga koje, kao, brane prava djece, tu istu djecu izložile pogledu javnosti kao da su cirkuske atrakcije!
A kada se u pozadinu priče malo bolje pogleda, shvati se pravi razlog medijske buke, koja je bila priređena da se pažnja javnosti svrati upravo na udruge koje nisu iz vreće donatora za tekuću godinu dobile niti kune! Koje li «slučajnosti»? Upravo u to vrijeme te i takve udruge u medije plasiraju temu zaštite prava umjetnom oplodnjom začete djece! Kojeg li licemjerja! U danom trenutku trebalo je pažnju javnosti usmjeriti na sebe, stvoriti sliku o sebi kao o anđelu čuvaru najnevinijih, kako bi se «uvidjelo» da se tu radi nešto konkretno, nepojmljivo korisno i prehitno za društvo, pa bi se, po toj logici, i iz donatorske vreće trebalo štogod sliti u nečije džepove. I to sve preko leđa dječice koju se, eto, «štiti»! A savršen povod se našao u jednoj glupavoj i imbecilnoj izjavi nekog profesorčića o navodnim psihičkim problemima umjetnom oplodnjom začete djece.
S druge strane, u toj medijskoj strci namjerno se prešutjela jedna prevažna činjenica; nitko nije ni spomenuo znanost i što ona ima reći o tom pitanju! Nismo dobili odgovore psihologa što je sa psihom djece suočene sa činjenicom da su začeta umjetnom oplodnjom, što je sa psihom očeva i majki te djece, nismo dobili odgovore sociologa o integraciji te djece u svoju društvenu okolinu i stavu nje prema toj djeci, nismo dobili odgovore socijalnih djelatnika o uspješnosti brakova koji se odluče za u umjetnu oplodnju, odgovore medicinara o tom postupku; koliko traje, kada je, a kada nije moguć, zašto relativno malo bračnih parova bez djece pristupa tom postupku, koliko to košta, imaju li baš svi pravo na to ili je umjetna oplodnja povlastica samo bogatih parova bez djece…
Tragično je što se u svemu tome prešutjela najvažnija činjenica od svih; medicina nije nikada uspjela u jednoj oplodnji oploditi samo jednu jajnu stanicu pa da bi se samo to začeto dijete vratilo u utrobu mame da bi se razvilo i rodilo! Redovito se u «epruveti» začne nekoliko djece odjednom, a u mamu se može «vratiti» najviše dvoje! Prešutjelo se, i to namjerno, da se ostala začeta djeca stavljaju u HLADNJAKE, ako bi se mame odlučile za još jednu naknadnu trudnoću! Prešutjelo se da se ostala umjetno začeta DJECA BACAJU U KANALIZACIJU, jer se s njima nema gdje, ukoliko ih mame neće nositi pod srcem devet mjeseci i roditi!
Gospodo draga, histerične tete-kreštalice, vrlo dobro znate te činjenice, a prešutjeli ste ih široj javnosti!!! Na jedno umjetnom oplodnjom rođeno dijete još je četvero začete djece bačeno u kanalizaciju!!! To licemjerno paradiranje sa tom divnom i svake ljubavi i zahvalnosti dostojnom djecom je najgore gaženje prava te iste djece; najprije su ta djeca iskorištena za dizanje medijske hajke, kako bi se za tete-kreštalice i njihove udruge namakao novac, a javnosti nije rečena prava istina o medicinskoj naravi umjetne oplodnje!
Ovdje se ne želi reći da se ta djeca nisu ni trebala roditi, niti da bi ona kao takva bila nekakva «stvar»,već se želi ukazati na zloću ogromnih razmjera koja tom istom djecom manipulira onda kad zatreba iz, naravno, sebičnih i licemjernih, jednostavno, zlih interesa. A upravo oni koji tom djecom i njihovim roditeljima manipuliraju, svu ovdje izrečenu istinu vrlo dobro znaju!
Jer danas je vrijeme kada je ideal biti prihvaćen, omiljen, popularan i bogat, i za te interese žrtvuje se istina tako da se namjerno zamagljuje razlika između dobra i zla, kako i kad god to nekom odgovara. Nedavno smo se svi sjećali žrtava nacističkih zločinaca iz koncentracijskih logora; upravo je nacistička tvorevina ideja da je dobro ono što jedna šačica neljudi medijski nametne društvu kao dobro, pokušavajući time nadomjestiti stvarno dobro koje svaki zdravi razum prepoznaje. Upravo je ta sotonska logika i danas na djelu; da je dobro ono što nam netko medijski moćan nametne, a ne ono što nam razum i savjest viču da je. Ja na tu logiku današnjice ne pristajem.
Post je objavljen 06.02.2005. u 00:18 sati.