Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/riandworld

Marketing

Karneval na Kvarneru...ovaj puta malo o zvončarima

Svanulo je još jedno zimsko sunčano subotnje jutro, burica lagano puše..a ja ukočena. Grrrrrrr…
Sinoć sam vozila Kraljicu Majku u shopping. Naravno, morala je pokupovati pola dućana…a ja sam taj teret morala odnijeti joj u stan. Ovom prilikom veeeeliiikaaaa pusa jednom dragom mom kolegi i vrlo cijenjenom docentu oftalmologu, koji joj je lani (vrlo uspješno) operirao katarktu, a nakon operacije joj je preporučio, obzirom da joj je implantirana umjetna leća, da ne nosi terete teže od 2 kilograma. Naravno, kroz izvjesni period vremena, no moja je majka taj drugi dio prečula i shvatila da je zabrana nošenja tereta doživotna. Čak je ustanovila da je boca Coca-cole od 2 litre teža od 2 kilograma (kola je teža od vode, plus sama težina boce, he-heeeee…)i da to ona ne može nositi. Pa je kćerka koja je izgleda nekog ružnog vraga skrivila u svojim bivšim inkarnacijama, doživotno osuđena biti nosač.
Tako sam sinoć teglila baksu mlijeka, baksu mineralne, ulje, brašno, šećer, razno voće i povrće, limenke…uglavnom, gotovo puni prtljažnik automobila, dok je ona nosila toaletni papir, salvete i jednu vrećicu sa jogurtima.

Jutros me probudio mačak, htio se maziti. Ja sam izvukla ruku od ispod pokrivača da ga pomilujem, kada me prvo presjeklo u lijevoj lopatici, a zatim me počelo sijevati u križima i trnuti mi vanjska strana desne natkoljenice. Krasno! Još sam neko vrijeme ostala u krevetu, pokušavajući naći neki položaj u kojem me ne bi ništa boljelo, no na kraju sam odustala i poput Jeremije, jedva se odvukla do kupaonice. Napravila sam si toplu kupku u koje sam ubacila šumeće soli sa ylang-ylangom, pa sam u kadi pijuckala nesicu i malo-pomalo se otkočila. No, odustala sam od šetnje Korzom. Kada sam se malo razgibala, otišla sam po novine i svježe pecivo.
Popodne sam malo telefonirala, a onda sam krenula u spremanje pusnih kolača.
Naime, sutra je na Korzu velika karnevalska povorka, pa su mi se najavili doći u posjetu prijatelji iz Istre koji sa djecom svake godine dolaze na karneval.

Danas je u Guvernerovoj palači veliki maškarani bal, za diplomate i riječku elitu. To je jedno od novijih popratnih zbivanja u riječkom karnevalu, koji je i sam događaj novijeg datuma, ove se godine dešava 22.put. Kako je u posljednje vrijeme balomanija poprimila karakteristike epidemije u Hrvata, tako se i riječki snobovi tuku oko pozivnica na maškarani bal. Srećom, ja sam sitna riba kakvu se zove samo kada netko nešto treba, a ne na društvena zbivanja i nemam problema sa time hoću li ili neću dobiti pozivnicu, ali čujem od onih koji se zbog toga zabrinjavaju, da nije nimalo ugodno kada pozovu tvoje znance, a tebe ne.

Tradicija karnevala je pak u samom gradu i okolici stara stoljećima. Karneval je pučki praznik koji svoje korijene vuče iz poganskog doba, kada se svetkovinama obilježavao kraj zime. Etimološki, sam pojam vuče korijene iz latinskog carnem levare, što znači oduzeti meso, bez mesa, što se tradicijski dovodi u vezi sa kršćanskim navadama posta za vrijeme korizme. Naime, doba karnevala i sam Mesopust je razdoblje neposredno pred početak korizme. Korizma započinje Čistom srijedom ili Pepelnicom, postom koji je dan nakon Pusnog utorka koji obično znači kraj maškaranih fešta, kada se u većini naših krajeva spaljuje Pust, koji je uzrok svih zala i nedaća. Sam karneval je razdoblje kada se gube sva pravila socijalnog ponašanja, kada se zaboravlja na hijerarhijske i druge razlike i kada si svatko pod okriljem maske može dopustiti činiti ono što inače ne bi.

Postoji mnoštvo maski i maškaranih grupa, koje su karakteristične za pojedine zemlje i krajeve.
Za naš kvarnerski kraj tipične su maske Morčići, o kojima se već puno toga pisalo i već se sve zna, te zvončari.
Zvončari, što se izgovara sa dugouzlaznim naglaskom na “i” su tipični za riječko zaleđe. To je grupa od 20-30 mlađih muškaraca koji obučeni u posebne “uniforme” i sa velikim i teškim zvoncima oko pasa obilaze sela u riječkom zaleđu, pritom plešući i zvoneći, te mašući posebnim kopljima, mačukama, rastjeruju sile zla. Pojedine grupe zvončara imaju neke različite detalje, no postoje dvije osnovne različite vrste : zvončari sa istočnog dijela zaleđa ili halubajski zvončari i oni sa zapadnog dijela, sa sela ispod Učke, od kojih su najpoznatiji oni iz Rukavca i Zvoneća. I inače, karnevalske tradicije riječkog Istoka i Zapada se razlikuju u monogočemu, pa i u samom početku karnevala, npr.Istok počinje ludovanja tjedan dana prije Zapada.
Pripadnost zvončarima je klanska i prenosi se s oca na sina. Kada čovjek jednom postane zvončar, ostaje to sve dok može nositi oko pasa teške kravlje zvonove, te gibanjem kukova u hodu proizvoditi zaglušnu buku. Zvončari nose nekoliko zvonaca, čiji broj varira od sela do sela, a oni mogu svaki težiti i do 10 kilograma.
Zvončarska nošnja se sastoji od čizama, hlača (koje su kod Halubajaca bijele, a kod Zvonećana i Rukavčana od vreće, jutene), mornarske majice kratkih rukava,ili rijeđe, crvenobijele karirane košulje, crvenog facolića (marame) oko vrata, janjeće kože preko ramena te pokrivala na glavi. Po pokrivalu se oni i najviše razlikuju. Halubajci na glavi nose pokrivalo od kože životinja sa rogovima, najčešće jaraca, dok ovi drugi nose visoke šešire ukrašene mnoštvom raznobojnih papirnatih cvjetova i traka (kakav je i na slici uz post). U rukama nose sjekire, mačuke i rogove u koje pušu.
Oko pasa nose veliki kožni pojas na koji su zakačena velika i teška kravlja zvonca.
Prije nego grupa zvončara dođe u selo, u dvorište, dolaze njihovi pomoćnici, tzv. jajarići koji skupljaju jaja kao simboličku plaću za zvončare. Nakon njih dolaze zvončari koji zaglušujućim zvonjenjem i trubljenjem prolaze i usput pepelom i čađi posipaju prolaznike, čime čine simboličko pročišćenje. Naravno, domaćini zvončare časte vinom i rakijom…
Tipično za Rukavačke zvončare je da se ih nikada ne može vidjeti na smotrama maškara jer ne idu po asfaltu. Svoj kraj obilaze starim bijelim cestama.

Eto, malo i o nekim relativno manje poznatim stranama riječkog karnevala.
A ja se bacam na posao, treba napraviti fritule i kroštule, za koje ću vam recept napisati sutra.




Post je objavljen 06.02.2005. u 16:01 sati.