Raduje me što sam prestao pušiti prije svih ovih restriktivnih odredbi. Iz principa ne bih prestao i vjerojatno bih već bio ugušen.
Danas se gušim pokušavajući čitati Michela Houellebeca, nikako mi ne uspijeva, jednostavno dosadno. Čitajući njegove kritičare postaje mi čak donekle prihvatljiv, jer su oni neprihvatljivi. Opet je netko ovdje lud.
Oduvijek sam izdizao osjećaje iznad razuma. Medjutim, teza da su za loš seksualni život današnjice krivi pristaše filozofije zdravog razuma jednostavno smrdi.
Čitajući npr. zdravorazumsku Black Lady i njene ševe, ja se nasmijem, iako neke osobe negoduju na te tehničke detalje koje ta zdravorazumska osoba naglašava (neke veličine i slično).
Ne pročitam je uvijek jer imam druge prioritete u životu. Nedostaje mi vječni Bukowski i njegovo opisivanje spolnog čina kao spolnog čina ;). Ma i Henry Miller mi je draži od ovih novih jebača.
Post je objavljen 05.02.2005. u 21:20 sati.