e jebiga, pitam se i ja što ja sada radim. drkam se tu na internetu kad bi se mogao oblijevati vani. e pa ne budem. vidim da se većina pisača izjadava,i ja ću. moram jebeno učiti, naravno sada započeti, a ispit je u ponedjeljak. nemam ni motivacije pohvaliti naše sokolove za demontiranje onijeh francuza. čista poezija, letjeli su ko sokolovi. međutim, to profesoricu neće zanimati, ona će htketi a.b. šimića, njegove pjesme, malo krleže i njegove komunističke fore, malo njemačkoga ekspresionizma i secesije. malo kurca. ako netko nije čitao Cvjetka Milanju, neka niti ne pokušava, čovjek je idiot koji piše samo sebi razumljivim jezikom o nečemu što se može reći na tri stranice.
ono što je važno za sve neuke o ekspresionizmu reći jest sljedeće:
- zahtijevaju novi esteticizam, novi stih, novi stil, nove forme; sve u svemu novu tradiciju pisanja
- zahtijevaju antitradicionalizam, tj. protjerivanje stare garde pisaca te dolazak novih sa svježim načinom izražavanja
- zahtijevaju novu antropologiju, tj. NOVOGA ČOVJEKA (UBERMENSCH) koji će svojim postupcima promijeniti svijet, stvoriti bolji svijet, stvoriti novu umjetnost i novi umjetnički izričaj
Pitanje je ubermenscha bilo vrlo škakljivo jer bilo vrlo radikalno i zahtijevalo je velike promjene, one koje će provesti Hitler, tako da je dugo vremena bilo vrlo opasno bilo što afirmativno pisati o ekspresionizmu.
Kako se uopće došlo do tih spoznaja?
vrijeme u kojemu se razvio eksp. bilo je vrlo mračno. rat na vratima, rat se odigrao, tragične posljedice 1. svj. rata- uzrokovale su moralni i etički raspad onakva zapadnoga svijeta kojega je moderna propagirala: blagostanje, tehnološki napredak... Oni koji su uvijek prvi na obrani čovjekova digniteta, umjetnici, satkali su ideju nove umjetnosti, novoga načina izražavanja, novoga svijeta, ali je bilo pitanje kako ojačati temelje takve zamisli. tada su posegnuli za Ničeom (jebiga, Vuk nekada olakša stvar, ali sam u biti protiv toga) koji im je dao mogućnost da preko ideje novoga čovjeka, oslobođenoga svih prljavština staroga svijeta, povede bitku za novo društvo. Umjetnici su na sebe preuzeli ulogu nova čovjeka i pišući, slikajući, referirajući. okomljavali su se na prijašnje pisce, zamjerajući im odmak od stvarnosti, socijale, ljepote u svojoj biti. čitava se njihova djelatnost zasnivala na antiracionalizmu, antiesteticizmu, te na novoj poziciji čovjeka-pojedinaca u društvu. Vrlo je važno za istaknuti kako oni nisu doslovce preslikavali prirodu, događaje.. nego su njih pokušali prilagoditi svojim tumačenjima i viđenjima. Dakle, priroda se trebala prilagoditi umjetničkomu umu književnika, a ne da su se njih dvoje trebali uzajmno nadopunjavati.
Za ekspresionizam bi se na kraju ove kratke crtice trebalo reći kako bi ga se moglo shvatiti kao jednu od univerzalnih ideja poput komunizma ili fašizma (možda i kapitalističke demokracije?), koja je prije svega predstavljala utopijsku udeju, nego stvarni i ostvarivi pokret.
U, glava me zaboli, a to je tek početak. Ovo napisano nije ni da se čovjek začudi ili zapita. sada ću si pustiti malo countryja, to jebeno opuštajuće, možda malo digne koncentraciju, kad ne može ništa drugo.jebeno učenje
Post je objavljen 05.02.2005. u 20:30 sati.