i sta onda
kad obrisem glavu od misli i kroz jureci prozor brojim javnu rasvjetu kao razbacani abakus, a
um pretopim u snop zarko praznog svijetla uperenog u reflektor radi kontrasta sjene i svjetla,
sta onda
kad zamolim za cudenje dok prepoznajem ipak samo osnovne oblike, kad smijem se jer smjesno je, a ne objasnjavam se jer su mi misli obrisane,
ustvari samo gledam kako se prostiru neocvali makovi u nedogled bez zastajanja, i,
i ne znam kako da opisem, nesto je, kao nista,
bonaca i mrak veceras onakav kakvog ga volim, dubok i tamno modar
nista je bez nistavila,
i sta onda
kad se operem u neovisnosti
i olinjam slojeve
sta onda
volim kad tvoj pokret poremeti geometrijski poredak zraka i prasine i mijenjas antologije stvarnosti rasipanjem cestica u prostor, nesvjesno pomaknes taj pramen s cela
i mislis da znas sta mislim kad ne mislim,
a ja ne mislim, ne mislim nista.
U mojoj glavi mir.
Post je objavljen 17.01.2005. u 23:59 sati.