Očito je da je blog kao alat napravljen za potpune računalne laike, pa se služiti njime mogu oni koji tek govore hrvatski jezik, dobro vladaju latiničnim pismom, i znaju kliknuti mišem. Međutim, oni s većim apetitima najčešće ne žele da im blog izgleda kao masa drugih, pogotovo kad vide onu informaciju: 156 korisnika ima isti dizajn bloga kao vi. Naravno, uvijek možete naći nekoga tko općenito zna što radi, da vam malo autorski doradi cijelu stvarčicu, ili možda baš vi znate s tim, jer vas je u životu zadesila nesreća tipa studiranja na FER-u ili vas je kakva druga potreba odvela u tom smjeru. Međutim, kako se osoba, koja se dosad služila samo finalnim proizvodima i nikad nije vidjela nešto slično, može bez ikakve pomoći i predznanja otisnuti u te nepoznate hijeroglifske vode?
E pa ovako.
Početnički stupanj: Slušat razum i logiku!
Korak prvi:
Preliminarne mjere opreza - otvaram novi blog radi testiranja umijeća web dizajniranja. Ne pada mi napamet da nešto sjebem, pa da mi se sve izokrene, pobriše i eksplodira mi u lice. Vrag su ti kompjuteri.
Odabirem isti predložak i vidim tamo kod dizajna piše HTML kod predloška. Zvuči vrlo ferovski, to je sigurno to što tražim. Gomila nekih strelica i zagrada, tu i tamo koja riječ na hrvatskom, podsjeća na ono kad smo u sedmom osnovne imali informatiku pa smo učili 'programirati'. Ah, bilo je to doba kad su nam narančasta slova na pretpotopnom monitoru bila jamstvo da je to 'monitor u boji'. Hm, kako je ono išlo? GO TO 10. Sada stisni ENTER ili RETURN. To je ona velika tipka u obliku slova L.
Stiskanje ENTER-a ili RETURN-a mi je u to vrijeme bilo takav rush. Vrhunac našeg informatičkog obrazovanja toga doba bio je nastavni sat kad smo iz neke knjižice prekucavali čitavu ćitabu, koja je na kraju (po pritisku ENTER-a ili RETURN-a, razumije se) rezultirala time da je kompjuter sam nacrtao jabuku. To jest, njene najosnovnije konture. Bez repića. Crno-bijelo. Ili narančasto, za one sretnike koji su sjedili za fensi monitorom u boji. Ah, ti dani.
Daklem. Go to 10.
Što u ovom predlošku izgleda logično? Ovdje se upravlja izgledom bloga. U redu.
Upisujem GO TO 10 iz čiste znatiželje. Nište se ne događa. Očito taj ćiribućiriba u ovom glupom kodu nema neku težinu. Dobro, vrijeme je za plan A, direktan pristup.
Korak drugi:
Ok. Ajmo recimo ovako. Tu kaže LIJEVI STUPAC razumljivim hrvatskim jezikom. Width:201px;color:#CDB5CD;background-color:none... Znam što su pikseli, pa umjesto 201 upisujem 500. Rezultat: lijevi stupac je podivljao i progutao pola sredine. Vraćam na staro.
Recimo da ipak nema potrebe da mijenjam odnose veličina stupaca, jer to očito može naštetiti tekstu, na način da ga pojede. Ovaj ziheraški raspoloženi dizajner-programer nije spreman na takve high-risk-dubious-profit manevre. Ograničit ću se na domenu mijenjanja boja, a ako se baš otkačim, negdje ću nešto boldati ili potcrtati. Ili možda opravdati tekst. (eng. justify, op. diz-prog. a.)
Korak treći:
Na puno mjesta u tekstu uočavam dijelove tipa color:#B9B9A5. Očito je da je lojtre sa tom šifrom predstavljaju boju nečega.
Padam u nesvijet kad skužim da u tom kodu ima minimalno pedeset takvih segmenata i to dosta različitih. Majkumu, pa otkud takav jednostavni bljedunjavo-sivi predložak, a kod mu izgleda kao kreacija Leonarde Boban?! Koja tlaka. Vidim da na nekim lijepo dizajniranim blogovima piše CSS touch by Hal. Tko zna koliko taj Hal drapa za svoje usluge? I radi li ih samo za prijatelje ili može i šire?
A, ne, neće mene mašina zajebavati, ja sam jedina u razredu imala pet iz logike u srednjoj školi. Ok, imala je i Zorica iz predzadnje klupe, ali ona je morala odgovarati za pet, to ne računam. Vrijeme je za, što bi moj jubav rekao, inženjerski pristup stvarima.
Korak četvrti:
Printam kod tog predloška, a onda i kodove predložaka koji izgledaju isto kao moj, ali su rozi i plavi. Što li je ovo sjena-sivo.gif? Upisujem u google, izbacuje mi samo bloghr dizajn-pics, iz kojeg jasno vidim da osim sjena-sivo ima i sjena plavo, rozo i zeleno. Umjesto sjena-sivo.gif upisujem sjena-zeleno.gif, i odjednom, na mom bljedunjavo sivom predlošku dvije gadne zelene okomite crte!
Izgleda očajno, ali to je pravi breakthrough! Konstruktivna promjena!
Međutim, jebiga, te crte mi uopće ne trebaju, a očito je da nisu izražene u istom obliku kao color:#BRLJBR (koji mi je od većeg interesa), pa brišem iz koda to .gif sranje skupa s pripadajućom konstrukcijom između dva susjedna točka-zareza – crte nestaju, a ja ostajem sa svojom prvom dizajnersko-programerskom pobjedom: bljedunjavo sivim predloškom, samo bez sjena sa strane koje su ga, naravno, činile ljepšim.
Inženjerski pristup nije upalio, pa prelazim na odvjetnički pristup. Upisujem u google HTML kod. Otvaraju mi se neki priručnici. U potpunosti zapostavljam sav posao nagomilan u hrpama ispred mene i posvećujem se proučavanju te problematike. Bez muke nema nauke.
Dragi šegrti, imate par dana da savladate početnički stupanj, a onda krećemo dalje.