Drago moje žensko, a napose muško čitateljstvo danas ću prozboriti riječ dvije o onim proizvodima koje nam nude na kućnim prezentacijama, a za koje normalan čovjek ni u snu ne bi pomislio da će mu trebati. Cijene istih su naravno u obrnuto proporcionalne njihovoj funkcionalnosti i frekfrenciji korištenja u kasnijem periodu.
E sad možete mi reći da sam seljak, da nisam normalan, da sam zatucan (svim ovim epitetima me udjeli supruga kad joj popljujem plastičnu zdjelicu za 300 kn) i naravno škrt, ali nećete, e nećete mi dovesti prezentaciju u moju kuću!!!
I evo da se pohvalim uspio sam se svih ovih godina oduprijeti ovoj pošasti. Ni jedna jedina nije kročila preko moga praga.
Hehehe, dragi moji muževi i dečki (pretpostavljam da moj blog čita pretežito muška publika jer nema ljubavnih jada, srceparajućih izljeva i sličnog štiva) vjerojatno vas zanima zašto u moju kuću ne dolaze raznorazne prezentacije Zeptera, Tupperwarea, Oriflameova i ostalih niškoristi bedastoća|koje|se|uvaljuju|nejakim|ženama|mozgom.
E pa dobro otkrit ću vam tajnu. Jednog dana supružnica moja kumi me i moli da moramo ić' na neku prezentaciju jer ko fol fali kvorum. Ma ništa nećemo kupit samo moramo bit tamo. Ajde, velim ja preko volje, moraš ženu ponekad i poslušat, ježi ga obećo sam tamo pred oltarom: i u dobru i u zlu.
I tako sjeli mi tamo, kad žena izvuče 5 šarenih plastničnih zdjelica s poklopcima i otpoče demonstracija kako se stavlja poklopac na nju. Svi trepću okicama, kimaju glavama, ma ko da im objašnjava teoriju relativnosti, a ne kak se stavlja poklopac!!!!!
Smiri se Živadine*, smiri se, mislim si ja, neće dugo, rekli su pola sata. Naša demonstratorica nastavi:
- U ovoj posudi kolače možete čuvati 10 dana u frižideru i bit će koda ste ih upravo ispekli...
- Gospođo, mi nemamo takovih problema, ja ih uredno navečer pospremim u svoj želudac tak da nama nikad niš ne ostane. Muk, svi pogledali u pod, a ja zaradio lakat u rebra. Živadine budi pristojan, režeći će meni moja Kostadinka* ispod glasa.
- .....ova je posuda stoji 350 kn, ali ovaj tjedan imamo specijalnu ponudu po cijeni od 250 kn i dobijete na poklon ovu plastičnu kuhaču koja inače vrijedi 70 kn.
E tu mi se smrklo. Ma nemreš mi prodavat plastiku.... Izlaktarim ja ženu i šapnem joj tak da privi par do nas čuje: - ejjj ova nas mulja, ma vidio sam istu takvu i Mercatoneu za 38 kuna. Ja sam zaradio petu od štikle na svom nožnom palcu i prijekorne poglede para do nas.
I da ne gnjavim, završi ta prezentacija od posuda u kojima možete čuvat povrće od ljeta do zime pa i za penziju. E sad, mislim si ja, sad ćeš vidjet kak će ti neko kupit tu plastiku po 300 kuna. Kad ti krene neka gužva oko stola. Vidim ja tuperverka nešto piše, ovi ostalo naglas govore imena zdjelica, kuhače drže u rukama, sretne.
Ženu sam čvrsto primio za ruku i privukao uza se, mislim si, izvući ćemo se, kad se gospođa prezentatorica obrati mojoj supruzi: - A Vi gospođo, na što ste se Vi odlučili.Mene koda nema. Pa valjda se glavu kuće prvo pita!
-Ma ništa, velim ja umjesto nje, malo nam je skupo. A ženu (moju) bilo blaaam. - Razmislit ćemo još malo, možda drugi put, pokušala se izvući. Na kraju je za utjehu besplatno dobila onu kuhaču (dakle još smo u plusu za 70 kn)
Jes da sam poslije pobrao jezikovu juhu i tri dana nepričanja i ostalih zabrana koje iz toga proizlaze, al' 300 kuna je 300 kuna u mom džepu. Nije pomoglo ni to što sam joj drugi dan kupio 2 zdjelice iz Mercatone po 38 kuna. Rekla je da je to jeftino smeće.
E pa sad recite ko je tu lud!!!!