Znala sam nekada cesto da banem mom Tuzlaku na vrata.U to vreme su mobilne telefone imali samo krupni biznismeni i razne vazne licnosti.On je ziveo sa familjom u potkrovlju,ni telefon nisu imali.Obicno bih mu dosla ujutro,i "legla" na zvono.Znala sam da je u stanu,i da mi ne otvara,jer je vrlo verovatno celu prethodnu noc proveo u racunskom centru igrajuci Quake,ili "cackajuci" ne znam vec sta.Posle desetak minuta uporne zvonjave,otvarala bi mi vrata jedna rascupana figura u pidzami.Crna kosa do struka bi ga potpuno obavila,dok je on sireci usne u osmeh,otkrivao citav cirkus nepravilno nabacanih zuba.
Dok sam ulazila u stan,obicno bi me propratio komentarom tipa:"Znao sam da si ti.Samo ti mozes ovako blentavo da legnes na zvono"...
Sinoc sam sasvim slucajno upala na jednu epizodu "Sex i grad".Kerin novi momak,gospodin Rus je trebao biti sa njih cetiri na picu,ali je javio da ne moze da dodje,jer je zauzet.Keri je sinula ideja,da kada popiju sampanjac,odu sve cetiri kod njega da ga iznenade.Kada su dosle i pokucale mu na vrata,on se pojavio,rekao da je zauzet i vrlo neljubazno pred njima zatvorio vrata.Vrlo neprijatna scena...
Vrlo neprijatna scena koja je u meni pokrenula nesto sto sam potisnula.Pisala sam o tome kako sam jednom bila oterana sa kucnog praga mojeg tadasnjeg decka.Bilo je mnogo gore,nego sto je ovo u sinocnjoj seriji.Kroz glavu mi je prosla scena u kojoj on mene odbija sa kucnog praga,odvodi u hodnik i pita me :"Da li sam ja tebe zvao da dodjes veceras?".Pri tome u ocima mu je strasni ludacki pogled.Uplasila sam se.Uplasila sam se sta moze da mi se dogodi.Izvukla sam se nekim lupetanjem,a tek nakon pola sata sam krenula da se tresem.Zaostala reakcija- to mi se cesto desava.
Od tada imam strah da osoba kakvu upoznam- ma koliko prijatna bila,u sebi krije mracnu stranu.Cini mi se da je sve okej dok ta osoba potencira kontakt- neko druzenje,zvanje i tako to.Ali,kada ja nekoga treba da pozovem,kroz glavu mi prolece misao-koga i sta cu zateci?Da li ce mi se sa druge strane zice javiti neki depresivni glas koji uopste nije raspolozen za "kako si,sta radis" pricu,da li ce me oterati recenicom:"Sto si me uopste zvala"...Plase me ljudi sa dva lica,a mislim da je takvih ljudi i vise nego sto nam se cini.
Nekada sam Tuzlaku znala da banem bez ikakve najave...Sada se cudim kako mi je to onda bilo savrseno normalno i prirodno...
Vise se ne usudjujem da probam da dodjem kod nekoga,a da ga prethodno ne pozovem telefonom i pitam da li je prilika za to?
Strah me je...
Post je objavljen 04.02.2005. u 17:13 sati.