Nočas sam sanjala glupi san koji mi se ponavlja kada sam pod stresom...Naporan je i zbog njega se ne odmorim pa sam ujutro mrtva pribivena...
Sanjam ja tako da sam ubila nekog prije dosta vrimena...(ne znam uvijek tko je to,ali ponekad,kao nočas,znam i koga)...U mojoj glavi je razlog zbog kojeg sam ubila tu osobu uvijek opravdan,ali ja svejedno osjećam užasnu krivnju... no ipak nitko nikada ne saznaje da sam to napravila jer sam tijelo uspila tako dobro sakriti da ga nije nitko,nikad uspio pronaći. Onda se odjednom pojave ljudi koji tu osobu iz nekog razloga traže i obraćaju se baš meni za pomoć...Grozno...Na kraju se uvijek probudim i budem zgađena samom sobom.
Ponekad se radnja tog sna odvija u nekom mjestu koje ja nikada nisam vidila i gdje nikada nisam bila...znam to 100 %...Toliko se dobro sjećam tog ambijenta...velikog crkvenog ili samostanskog kompleksa, groblja i trga do kojeg se odatle dolazi da bih ga mogla nacrtati u detalje. To uključuje i unutrašnjost pojedinih građevina...čak i poseban feeling dok se u njima,u snu, nalazim. Spooky san i umori me, ali iz nekog glupog razloga se često ponavlja i da stvar bude još luđa ja ga volim sanjati.Ne znam objasniti zašto,ali eto.....
Post je objavljen 04.02.2005. u 17:17 sati.