Jutro u školi – dovršavao sam crtovlje, pogriješio sam u brojanju taktova i zadao si dva sata posla više. Toliko sam se naljutio na sebe da nisam išao na ručak, nego sam radio do tri popodne dok nisam konačno završio. Napravio sam mjesta za simpatični glazbeni zapis na ustakljenoj pregradi u školskom holu i fotografiranje je moglo početi!
Koordinator Joža, koji često prošeće školom u kreacijama Kostimografske radionice, predložio je Mrkiju da na Žužinom autu prepravi Suzuki u Žuzuki! Rečeno – učinjeno. Još je nacrtao klavirske tipke na toj pomoćnoj gumi i napisao Žužof (aludirajući na Petrof). Grčevi su me hvatali u želucu od smijeha, to mi je bila najjača fora!
Popodne sam bio u pjevačkoj radionici gdje je zbor uvježbavao pjesme za večernji nastup.
U 18 sati u «višenamjenskoj» je održana predstava, nastupao je klaun Damir Borojević. Bio je interaktivan, komunicirao je sa publikom, imali smo priliku vidjeti teatar u živo, na licu mjesta uvježbao je sa sedam dobrovoljaca predstavu o princezi koji na kraju spasi princ. Bilo je odlično.
Navečer su se događanja odvijala u restoranu hotela. Nastupio je zbor sa dvije pjesme i onda su Joži uručili knjigu «Pisma neposlana», zbirku njegovih poetskih misli koju su tiskali «kao» u jednom primjerku jer «nema se novaca» (Teo), ali onda je na pozornicu uletjela Žuža: «Gluposti! Što pričaš gluposti! Što nema novaca?!» A onda se oko nje stvorila hrpa klinaca i svi su odjednom mahali knjigama! Tu je uslijedio jedan sentimentalan trenutak gdje sam progutao «knedlu». Ganut razvojem događaja, Josip Prudeus – Joža je pročitao nekoliko stihova, a dio završnog, koji mi je dao za misliti o prolaznosti života glasi: «...sjedim i sijedim...» Tada je zbor otpjevao njegovu pjesmu upućenu majci, koju je uglazblila Žuža. Tu je uslijedio sentimentalni trenutak broj dva jer je pjesma srcedrapajuća, a ja sam je proživio kroz prizmu jednog nesretnog trenutka moje prošlosti.
Trenutno ovo pišem dok traju karaoke, natjecanje u pjevanju između radionica. Zabavno je, zanimljivo i svima nam fali zraka. Pobijedila je Scenska 2 radionica. Mislim da su bili prvi zato jer uopće nisu pjevali nego su nešto mumljali, a glavna za mikrofonom je bila kolegica sa fakulteta Iva. E, Iva, Iva, daj uspori malo, ako ovako nastaviš i na Euroviziji ćeš završit! Glavni sponzor bio je Puris iz Pazina koji je pobjedničku ekipu nagradio sa 100 kilograma piletine. Pa se onda ljudi pitaju gdje je nestalo pile.
Nakon ovoga se selimo u školsku dvoranu gdje Mrki i ja nastupamo za skladateljsku u inebandiyu (hokej na parketu).
U četvrtom su broju dnevnih novina More od 15 novinari razgovarali sa voditeljem scenske radionica Damirom Borojevićem («Imam stalno zaposlenje na ulici», voditeljem Zvjezdarnice u Višnjanu, Koradom Korlevićem («Mali princ i njegov asteriod B-612 u Višnjanu»), izvijestili su o predstavljanju Foto i Video radionice, posjetili su Keramičarsku i Grafičku radionicu, te su intervjuirali Bubnjare Bojana i Andru iz Scensko-glazbene. Također donose prilog o tiskovnoj konferenciji na kojoj je predstavljen Zbornik Novigradskog proljeća («Ovo je škola u koju se bježi»).
Post je objavljen 04.02.2005. u 10:01 sati.