prvo dobijem voicemail i slusam mamu kako isprekidanim glasom komentira utakmicu.
Odmah se izvucem sa sata, kazem Dannyju (profac Packer)da moram nazvati mamu, pitanje zivota i smrti ;)
Zadnjih 20 sekundi utakmice, cujem komentatora u pozadini , kao da sam kod kuce , mama vice "Jos petnaest sekundi, Srbi imaju zadnji napad...i evo....joj....aaaaaaaaaaaaaaaa!!!!" Sta je bilo, vristi se,tutnji, tresti ...i u glasu prepoznam pobjedu prije nego mi je i rekla sto se dogodilo. Hrvatska ide dalje!
Sve me trnci prosli dok mama salje zvucne vibracije nevjerojatno visoke frekvencije iz jednog kutka svijeta, a ja iz drugog , sve zbog rukometa i ogromne hrpe emocija koja je uvijek prisutna kad igramo protiv ovakvih suparnika.
Iako je dan bio oblacan, meni je sunce zasjalo sve u sesnaest ;)
Blaga nevjerica da smo bili ovako blizu porazu, i opet se izdigli u iznad svega ravno u pobjedu.
Eto sto je prava mama - da me nije nazvala , bila bih propustila ove zadnje najvaznije sekunde
;)
uf.....tesko je bilo koncentrirati se na razgovor o Civil Rights Movement-u kad me glavom samo prolaze misli kako se sad slavi doma....ah...(prvih desetak minuta smo naravno razgovarali - tj. ja sam pricala - o ovoj pobjedi, uz jos jedno objasnjenje kako se rukomet igra svima u razredu )
Jos jedan problem! ima li ikakve sanse da ja na nekom kanalu tu nadem prijenos utakmice za prvo mjesto?....ako itko zna za nekakvo extra-lako-brzo-ucinkovito-tralalala rjesenje, k'o ne-znam-sto vas molim, javite mi!