Srž Krishnamurtijevog ucenja je sadržana u govoru iz 1929.g , kada je rekao :
" Istina je zemlja bespuca . Covjek do nje nemože doprjeti putem bilo koje
organizacije , putem bilo kojeg vjerovanja , putem bilo koje dogme, svecenika ili
rituala , niti putem bilo koje filozofske spoznaje ili psihološke tehnike .
On je mora pronaci u zrcalu odnosa , u razumjevanju sadržaja svog vlastitog uma .
kroz promatranje , a ne kroz intelektualnu analizu ili introspektivno rasclanjivanje .
Covjek je u sebi stvorio predožbe koje mu pružaju osjecaj sigurnosti - religiozne,
politicke, osobne . One se ocituju kao simboli , ideje, vjerovanja . Teret tih predožbi
vlada covjekovim mišljenjem , odnosima i svakodnevnim životom . One uzrokuju
naše probleme jer u svakom odnosu odjeljuju covjeka od covjeka .
Njegovo videnje života oblikovano je pojmovima koji su vec ucvršceni u njegovom
umu .
Sadržaj njegove svijesti jest njegova cijela opstojnost . Taj sadržaj je zajednicki cjelom
covjecanstvu . Individualnost je ime , forma i površinska kultura koju on usvaja iz svoje
tradicije i okoline . Jedinstvenost pojedinca ne pociva u tom površinskom , vec u
potpunoj slobodi od sadržaja svijesti, koja je zajednicka cjelom covjecanstvu.
Stoga on je individuum.
Sloboda nije reakcija , sloboda nije izbor . Covjek si samo uobražava da je slobodan
zato što ima mogucnost izbora . Sloboda je cisto ne usmjereno promatranje lišeno
straha od kazne i nagrade . U slobodi nije prisutan motiv ; sloboda nije na kraju
evolucije covjeka , vec pociva u prvom koraku njegove opstojnosti . Kroz promatranje
on zapocinje otkrivati nedostatak slobode . Sloboda se pronalazi u svijesnosti bez
izbora o našem svakodnevnom življenju i djelatnosti . Misao je vrijeme . Misao je
rodena iz iskustva i znanja , koji su neodjeljivi od vremena i prošlosti .
Vrijema je psihološki neprijatelj covjeka . Naše djelovanje se temelji na znanju i stoga
na vremenu , pa je covjek uvjek rob prošlosti. Misao je uvijek ogranicena i zato živimo
u stalnom sukobu i borbi . Ne postoji psihološka evolucija . Kada covjek postane svjestan
kretanja svojih vlastitih misli , uocit ce podjelu izmedu mislioca i misli , promatraca i
promatranog, onoga koji doživljava i doživljaja . Otkrit ce da je ta podjela zabluda .
Jedino tada nastupa cisto promatranje , koje je uvid lišen svake sjene prošlosti ili vremena
Taj bezvremeni uvid dovodi do korjenite promjene u covjekovom umu .
Potpuna negacija biti je pozitivnost . Tek kada je na djelu negacija svega što je misao
stvorila psihološki , jedino tada javlja se ljubav , zajedno sa suosjecanjem i inteligencijom.
Ovaj sažetak izvorno je napisao Jidu Krishnamurti -21. 10. 1980. g .
Post je objavljen 04.02.2005. u 02:50 sati.